Piše: Željko Vukmirović
Ima tih poslova koje niko neće da radi. Podsjećanje na njih zaista zna da utiče na dobro raspoloženje, duh, razum, kičmu, probavni trakt... Da ti se život smuči.
I baš tu negdje smo sačekali izvjestioca Evropskog parlamenta za Crnu Goru, Marjana Šareca.
Kreatori „srpskog sveta“ imaju svoje trenutke. Svoj posao. Ništa bez njih. Iskustvo je vrlina. Iza ovog kvaliteta stoji terenski rad u regionu kojem su posvetili više od 35 godina. Bez obzira na zarđalu tehniku, zarđalu strategiju, raspoloživi primitivizam i tome slično. Čak, bez obzira i na činjenicu da im je sada prilično smanjen manevarski prostor, ne prezaju od razmahivanja prijetnjama. Svaka pomisao na čišćenje nakon učinka ovih kreatora asocira na cijelu vječnost prljanja ruku.
Svoje mjesto u toj priči ima i Evropska unija. Mnogo birokratskog uzmicanja, mnogo trpeljivosti za folirante, mnogo tolerancije za kojekakve nerede pred sopstvenim vratima. I mnogo protraćenog vremena prije no što su konačno prihvatili činjenicu da geostrateški krokiji u višegodišnjoj ponudi ipak nisu tek paranoične teorije zavjere, već ostvareni učinak koji sasvim određenim bitangama obezbjeđuje nadmoć.
Tako smo na programu ovog podneblja imali i rad ruske tajne službe, pa rad srpske službe koja se baš i nije ustručavala, pa „veliki transport“ iz Srbije i Republike Srpske kao podršku tobožnjoj slobodi izražavanja i litijama, pa pećinski dogovor pod pokroviteljstvom srpske crkve i sastavljanje jedne, pa druge, pa treće crnogorske vlade sa apostolskom agendom. I defilea prave plejade karijerista obuzetih strahom od sopstvene sjenke. Definitivno, sređivanje ovog haosa je užasan posao.
I onda ti dođe lik iz Evrope i kaže kako nas u saradnji sa susjedima čeka puno posla.
Najgore od svega je što uopšte ne griješi. I što ovako ogrezli u problemima već odrađene destabilizacije države, upravo sa naše adrese se do prvih komšija na zapadu isporučuju razna sranja koja baš i ne mogu biti tolerisana. Ili kako se to već pristojnije mogu nazvati „politički angažmani“ u produkciji trenutnog predsjednika crnogorske Skupštine i njegovog saborca iz samo još jedne više prosrpske partije? Rješavanje ovog stanja i saniranje tih posljedica se može smatrati jednim od najprljavijih poslova. Iz reda onih koji izazivaju stvarno mnogo mučnine.
Za kraj, poseban problem predstavljaju relacije trenutne crnogorske izvršne vlasti sa političkim vrhom sjevernog susjeda. Posebno iz razloga što ti ne kradu samo jabuke. Niti se samo uvaljuju, preko međe, u crnogorsko dvorište. Čak, potpuno negiraju da Crna Gora uopšte i postoji, iako činjenično i otkad znaju za sebe nemaju nikakve kredite za takve tvrdnje. Osnovana je pretpostavka da se ta priča neće promjeniti bez obzira na eventualnu promjenu vlasti u toj komšijskoj zemlji. Rješenje ove ostavštine se zove istinski prljav posao. Pogubno za dobro raspoloženje, duh, razum, kičmu, probavni trakt.
Da ti se život smuči.
