piše: Željko Vukmirović
Nema iznenađenja u tome da je sadašnja izvršna vlast u Crnoj Gori opsjednuta sobom i umišljena. Problem nastaje u očekivanju da njihova umišljenost zaslužuje da bude javno prihvaćena, njihove odluke neupitne, a javnost tretirana kao besprigovorni prostor za istovar njihovih poslovnih angažmana.
Pravo iznenađenje je predstavljala odluka Ministarstva finansija i Vlade Crne Gore da otvori Javnu raspravu o prijedlogu Nacrta novog zakona o igrama na sreću. Ova iznenadna transparentnost je vjerovatno uslijedila zbog kritika sa relevantnih EU adresa, jer su mnogi zakoni u poslijednje vrijeme donijeti bez javne rasprave, hirovito, neargumentovano ili pravnim jezikom rečeno uz evidentno kršenje zakonskih normi i procedura.
Vjerovatno će mnogi neiskusni oponetni novog Nacrta zakona zbog njegove manjkavosti pomisliti da je on sastavljan po čuvenoj Spajketovoj paf - paf metodi, ali nameće se zaključak da je istina mnoga bolnija.
Zapravo, ispostavlja se da je ovaj prijedlog Nacrta zakona remek djelo 44. Vlade u podmetanju Trojanskog konja sopstvenoj javnosti i sopstvenim koncesionarima igara na sreću, koji su uz mogućnost javne rasprave pojurili da se bave smanjenjem koncesionih naknada, urbanističko tehničkim uslovima, online i video nadzorom, dok je ispod radara njihovog interesovanja prošlo ponovno formiranje Državne lutrije Crne Gore.
Čekaj malo…o čemu se radi?
U zemljama sa malim brojem stanovnika lutrijske igre je čak nemoguće priređivati jer da bi se stvorio iole respektabilni dobitni fond mora proći više godina što ih čini potpuno nekonkurentnim na brzo napredujućem tržištu igara na sreću.
Zato, za sve poklonike zdravog rasuđivanja, slijedi pitanje:
Koji je onda motiv Vlade da ponovo formira Državnu Lutriju?
Logičan zaključak je da država hoće sama da prihoduje, preko sopstvenog državnog preduzeća, da ima monopol nad lutrijskim igrama na sreću i time za budžet Crne Gore obezbijedi značajna novčana sredstva bez posrednika.
I tu nastaje tačka prekida.
Trenutna crnogorska vlast se, naravno, ne ustručava da istakne svoju umišljenost uvjerenjem da bi njihovu ideju valjalo bespogovorno prihvatiti, te da o regionalnim dešavanjima povodom uređenja igara na sreću baš niko nema pojma ili da bar namicanje para u toj oblasti i nije neki prioritet za zemlju sa ozbiljno devastiranim turizmom i dokazano avanturističkim ekonomskim rješenjima.
Zanimljivosti radi, nešto slično je već odrađeno u Republici Srpskoj i Sjevernoj Makedoniji. Još zanimljivije je da je u oba slučaja javno partnerstvo ostvareno sa istim Casinos Austrija. Pravu zanimljivost predstavlja red sumnji koje ovo partnerstvo može da iznjedri, a što je već obrađeno u tamošnjim medijima teškim optužbama o zloupotrebi državnog resursa.
Samim tim, od domaćeg novog Nacrta zakona do novog crtanja vladinog angažmana nije veliki put, a cijela priča poprima konture dobro zakamuflirane igre da Državnu lutriju preuzme neki novi posrednik – partner koji je već unaprijed određen i mirno čeka izglasavanje novog Zakona o igrama na sreću. Baš kao i da su tom posredniku – partneru otvorena vrata da bez konkurencije ubira blagodeti monopola.
I tako od Veljeg brda stigosmo do Velje lutrije. Samo što je ovaj angažman Vlade daleko isplativiji od ionako fantazmagorične izgradnje novog naselja na Veljem brdu. Poslovično optimistični premijer Spajke je sa lakoćom prihvatio da bude pokrovitelj ove ideje, dok se za rodonačelnika promoviše “najveći borac protiv pošasti kocke”, a logično posmatrajući tek tihi lobista za nove interesne odnose u industriji igara na sreću, odbjegli Demokrata i potpresjednik Vlade – Momo Koprivica.
Pod ovim okolnostima predsjednik Skupštine Andrija Mandić može lagano da raspolaže svojim prosrpskim i proruskim angažmanom, može i da kreira ovdašnju svakodnevicu kako i koliko hoće, smišlja incidente, truje scenu na raznim nivoima, dok trenutna “crnogorska” Vlada očigledno ima pametnija posla i posvećenija je svom letu ispod radara.
A mi, svi ostali, kao nemamo pojma…
