piše: Željko Vukmirović
Biće da nam se onaj Šaranovićev „normalan život“ stvarno uvalio po životima. I biće da smo prepušteni na milost i nemilost jednoj takvoj „normalnosti“ kakvu slabo da je iko ikada mogao i da nasluti.
Osim zadovoljnog višegodišnjeg trljanja ruku zbog konačnog zauzimanja položaja i konačnog nesmetanog „tajnog i organizovanog“ urušavanja crnogorske države najavljenog od strane jednog od novajlija iz reda tadašnjih ministara, a sadašnjeg premijera, gotovo da nije bilo niti jedne jedine stvari koja bi narušila novouspostavljeni poredak oholosti u izvršnoj vlasti.
Prebrojavanja budalaština, blamova, zastiđa i svakodnevne isporuke idiotizama postale su sastavni dio naše stvarnosti, razne prevare se nisu čak ni naročito skrivale, „neprijatno i za gledanje“ je postalo osnovni opisni sadržaj, dok je rasprodaja gluposti postala ultimativna akcija kojoj se ni ne naslućuje kraj.
Onaj svijet po Srbiji što je sada ogorčen i na ulicama traži pravdu bar ima svog psihopatu, glavnu ulogu, superzvijezdu, ozvaničenu neposrednu opasnost koja mora biti sklonjena ako im je stalo do sjutrašnjice.
Mi smo, pak, zaglavili sa epizodistima. Čak, imamo posla sa naturščicima. Sretni su i ako se ogrebu za neki kadar u prolazu, važno je da legne uplata. Ionako je scenario u rukama Andrije Mandića. Mada, kako vrijeme odmiče, a taj lik stvarno ne preza od prepravki u hodu, improvizacije se uspostavljaju kao dominantno sredstvo trenutne produkcije izvršne vlasti. Ovo je posebno istaknuto povodom Rajovog nekada isticanog prijateljstva sa bivšim budvanskim gradonačelnikom koje je odjednom zaglavilo u inicijativi da se kriminalni klanovi proglase terorističkim organizacijama. Uostalom, ta Rajova dosjetka može lako da se smjesti u politički angažman, ništa lično, „pos'o je takav, ni ja ga ne volim“ i slične pošalice. Osim ako se sumnja za šverc više tona kokaina i ne smatra nekim naročitim kriminalom na ovom podneblju. Ili se sve to odnosi tek na neke budvanske šišnjare koji, eto, moraju da se puste niz vodu...
Sasvim je druga priča sa istaknutim Demokratama, Šaranovićem i Bečićem. Bez obzira što ovo političko udruživanje ponajviše raspolaže previdima i katastrofalnom oholosti, kao savršenim ambijentom za kriminalne elemente, ovaj diletantski dvojac u državnom vrhu savršeno je sačuvan od bilo kakve odgovornosti, bilo kakvog uznemiravanja, bilo kakve istrage, bilo kakve transparentnosti.
Tu već Spajke pere ruke. Dok je maca pojela jezik. Zaliven.
Siguran je samo haos. I to bi bila ta normalizacija.
