Piše: Milutin L. Cerović
Pre par dana pojavila se vest da su tri zemlje regiona – Hrvatska, Albanija i Kosovo – potpisale takozvani "sporazum o vojnom savezu".
Ko je prvi reagovao i ko je najglasnije protestovao?
Naravno, zvanični Beograd.
Samo naivni bi se mogao zapitati - zašto Srbija besni?
Odgovor je jednostavan. Ovakvi vojni savezi direktno ugrožavaju njenu dugogodišnju hegemonističku politiku, prisutnu u regionu još od 1912. do 1941. godine, s pauzom tokom perioda od 1941. do 1990. godine. Dakle, jedino za vreme Tita i komunizma, Beograd nije agresivno napadao svoje susede.
Danas, Srbija se ponovo ostrvila na tri suverene države – Crnu Goru, po ko zna koji put, Bosnu i Hercegovinu, iz istorijske navike, i Kosovo koje je u stvarnosti funkcionalnija i organizovanija država od same Srbije.
Zato je prva reakcija zvaničnog Beograda na osnivanje ovog vojnog saveza bila očekivana – odmah su krenule šuplje priče da je to „udar na Srbe“.
Jer po ustaljenom višestolećnom običaju, Beograd ponovo manipuliše i izmišlja ugroženost.
Ako su Srbi igde ugroženi, onda su to Srbi u samoj Srbiji, oni koji se danas bore protiv sopstvenih ugnjetavača. Suštinska briga Beograda nije zaštita Srba, već činjenica da ovim savezom postaju ugrožene njegove velikosrpske pretenzije i osvajački planovi.
S obzirom na to da se NATO u poslednje vreme pokazao kao troma organizacija bez svoje vojske, već zavisan od vojski svojih članica čiji su vojnici sve manje motivisani da intervenišu, ovaj novi "vojni savez" mogao bi da postane ključna bezbednosna sila na Balkanu.
Očekuje se da će savez u budućnosti ponuditi članstvo i drugim državama u regionu s izuzetkom Srbije, koja se zbog svojih politika jasno pozicionira kao njegov protivnik.
Ovaj savez ima smisla, jer bi nakon proširenja mogao postati najjača vojna struktura na Balkanu. A takozvani „srpski svet“ neka, kako je govorio pokojni Abdulah Sidran, širi svoje ambicije na sprat, a ne na tuđe teritorije.
Posle ovog poteza, ukoliko savez zaživi, očekujemo da će Balkan konačno dobiti dugoročan mir – jer će glavni razbojnik shvatiti da su dani osvajanja tuđih teritorija zauvek prošli.