Veče poezije, muzike i vina održano je 11. septembra u prostorijama Mapo City u Capital plaza u Podgorici.
Bilo je to posebno veče, obojeno prijateljstvom, talentom, tradicijom i sve se to stopilo u jednu emociju koja je na prisutne ostavila snažan utisak. Ovo veče je bilo putokaz i nada za neko “bolje sjutra” i dokaz da kvalitet i umjetnost zauzimaju značajno mjesto u svakom društvu.
Inicijator večeri je Danijela Milić, naše gore list, vođena jakim motivom da pošalje poruku da se trebamo baviti poezijom i kvalitetnom muzikom, kao i umjetnošcu bilo koje vrste jer ona oplemenjuje dušu.
Uspjela je da spoji meridijane, gradove, talente i prijatelje…. od Bara, Njujorka do Podgorice i sve je to dalo jak pečat ovoj večeri koja je se po mnogo čemu razlikovala od uobičajenih događaja jer su prije svega bili prisutni ljudi koji su razumjeli svaki stih i svaki akord.
Pjesnikinje Danijela Milić i Tanja Bakić su čitale svoje stihove, dok su gitaristi Srđan Bulatović i Darko Nikčević, gitaristi sa više od tri decenije uspjesne karijere, upotpunili veče svojim kompozicijama.
Poezija uz pratnju gitara, počev od Danijeline pjesme Vinograd koja je pokazala šta znači loza kao porijeklo i loza koja rađa grožđe, propraćena melodijom Vrsute, izazvala je veliku emociju kod publike koja je ovacijama pozdravila ovu prezentaciju.
U svojoj uvodnoj riječi, moderatorka ovog događaja Dijana Nikolić, istakla je kako je “vino poezija u boci” i kako je to neraskidivo trojstvo: poezije, muzika i vino. Dijana Nikolić je takođe ukazala na simboliku koja je uvijek prisutna u svemu što nas okružuje i da Univerzum sve posloži kako treba, pa je simbolika i to da je upravo Danijela Milić našim muzičarima Srđanu i Darku organizovala dva koncerta u čuvenom Karnegi holu u Njujorku. Simbolično je da su oni na sceni 33 godine, da je Karnegi hol osnovan prije 133 godine te i da je Danijela Milić iz svog rodnog Bara otišla u Ameriku prije 33 godine… noseći sa sobom sva sjećanja na krš i draču, na čokot vinove loze i svoju dušu, kako poetski kaže, “plavoslanu”.
Upravo je ta njena duša spojila u jedno i realizovala ideju da se u njenoj Crnoj Gori svi okupe pred publikom, unaprijede saradnju, spoje talente i prodube prijateljstvo i saradnju, prenoseći emocije na publiku i budeći osjećaj zajedništva. Posebno i spontano iznenađenje na završnici večeri je bio Ilija Gojović, poznati muzički interpretator i slikar, otpjevavši dvije pjesme uz pratnju gitarista, što je dodatno učinilo da veče bude čarobno i prisutne ostavi bez daha.
Kako je navedeno, veče je bilo spoj meridijana i među prisutnima su bili i gosti iz Francuske koji nijesu razumjeli riječi poezije, ali su osjetili emociju, prepoznali ritam gitare jer umjetnost nema jezik, ona ima samo emociju koja može da vas dotakne, bilo kojim jezikom da govorite.
Kada umjetnici na sceni razgolite svoje srce, i publika neizbježno otvori svoje, stvarajući čaroliju koja je te večeri ispunila svaki kutak prostora.
