Piše: Kaušik Basu
Povratak američkog predsjednika Donalda Trampa u Bijelu kuću praćen je dramatičnim promjenama u ekonomskoj politici, što dovodi zemlje širom svijeta na ivicu.
Nova administracija je uvela sveobuhvatne carine na kineski, meksički i kanadski uvoz – pauzirala, ponovo uspostavila i kasnije odobrila privremena izuzeća za robu u skladu sa Sporazumom između SAD-a i Meksika-Kanade (USMCA).
Kao odgovor, i Kanada i Meksiko najavile su uzvratne carine na ključne američke industrije, dok je Tramp obećao da će nametnuti „recipročne“ carine „svima širom svijeta“.
Pošto nijedna druga zemlja nema toliki uticaj na svjetsku ekonomiju kao Sjedinjene Države, ove nagle i nepredvidljive promjene politike podstakle su strahove od globalnog usporavanja, što je izazvalo rasprodaju berze – počevši od samih SAD.
U stvari, Trampova trgovinska politika može nanijeti još veću štetu kod kuće nego u inostranstvu. Dok bi se neki od njegovih poteza – posebno napori njegove administracije da podstakne domaću proizvodnju poluprovodnika – mogli pokazati korisnima, njegove nestalne promjene politike ugrožavaju ekonomsku stabilnost Amerike, podrivajući njenu konkurentnost i dugoročni rast.
Tramp je dugo bio frustriran činjenicom da SAD imaju trgovinski deficit sa mnogim zemljama. Tokom svog nedavnog sastanka sa indijskim premijerom Narendrom Modijem, on je posebno izrazio zabrinutost zbog američkog trgovinskog deficita sa Indijom od 45,6 milijardi dolara. Kao odgovor, Modi je obećao da će povećati uvoz energije iz SAD.
Ali ne mora svaki trgovinski odnos biti savršeno izbalansiran. Trgovinska neravnoteža je prirodan dio globalne trgovine, omogućavajući ekonomiju obima koja na kraju koristi svim zemljama.
Razmotrite svakodnevne transakcije između pojedinaca. Adam kupuje namirnice iz obližnje prodavnice u vlasništvu Eve, koja taj novac troši u raznim drugim prodavnicama i onlajn platformama. Sada zamislite da jednog dana besni Adam upada u Evinu radnju i izjavljuje: „Ja stalno kupujem od tebe, a ti ništa ne kupuješ od mene!“ Zatim zahtjeva da „uravnoteže” njihov poslovni odnos. Ako bi svi insistirali na takvim uslovima, trgovina bi se zaustavila, efektivno povukavši društvo nazad u sistem razmjene.
Iako je težnja za uravnoteženom trgovinom sa svakom zemljom nepoželjna, ukupni američki trgovinski deficit izaziva opravdanu zabrinutost. Početkom ove godine deficit je dostigao najviši nivo od 131,4 milijarde dolara. To znači da druge zemlje prodaju robu u SAD i zadržavaju dio zarađenih dolara, planirajući da ih koriste za buduće kupovine.
Ali važno je prepoznati da je to cijna valute u koju svijet vjeruje i od koje zavisi. Niko ne bi dobrovoljno prodavao robu Sjevernoj Koreji i pravio zalihe sjevernokorejskih vona za buduću upotrebu.
Američki dolar, s druge strane, služi kao globalna rezervna valuta upravo zbog povjerenja svijeta u njegovu stabilnost. Trampove carine sada prijete da potkopaju globalnu ulogu dolara.
Ukazujući na visoke carine koje neke zemlje nameću na američku robu, Tramp je više puta zaprijetio da će uzvratiti „recipročnim carinama“, odnosno usklađivanjem carina tih zemalja proizvod po proizvod. Iako bi takav pristup mogao da se dopadne njemu i učesnicima mitinga u predizbornoj kampanji, njegova efikasnost je upitna.
Trgovinu, na kraju krajeva, u osnovi pokreće komparativna prednost, što znači da se roba koju zemlja izvozi jednom trgovinskom partneru tipično razlikuje od robe koju uvozi od tog partnera.
Na primjer, jedna zemlja može da izvozi ljekove dok uvozi avione. Stoga bi usklađivanje uvoznih carina druge zemlje na određenu robu bilo uzaludno, posebno ako za početak SAD ne uvoze tu robu u značajnim količinama.
Ali ostavimo po strani ove nijanse. Već znamo šta će se dogoditi ako SAD primjenjuju ovu politiku „na sve strane“, kao što Tramp sugeriše. Kanada i Meksiko će podići carine na američku robu, navodeći SAD da uzvrate, stvarajući začarani krug.
Ova dinamika se već odvija između SAD i Kanade. U februaru je Tramp najavio carine od 25 odsto na kanadski čelik i aluminijum. Kao odgovor, Ontario je uveo porez od 25 odsto na izvoz električne energije u SAD, što je Trampa navelo da proglasi vanredno stanje i udvostruči svoje carine na čelik i aluminijum na 50 odsto.
Za nekoliko sati, premijer Ontarija Dag Ford suspendovao je doplatu nakon što su SAD ukinule povećanje carina i pristale da pregovaraju.
Isti ciklus odmazde bi se vjerovatno odigrao sa Evropskom unijom, Kinom, Brazilom i mnogim drugim trgovinskim partnerima. Kao rezultat toga, SAD, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz, naći će se iza carinskog zida – strategije koju su nekada favorizovale mnoge zemlje u razvoju, često sa katastrofalnim posledicama.
Trampov carinski zid će podstaći domaću inflaciju i povećati troškove proizvodnje u SAD, čineći tako američku robu manje konkurentnom i omogućavajući Evropi i Kini da nadmaše SAD na ključnim tržištima.
Primjetno je da su Trampove carine već izazvale intenzivne diskusije među drugim zemljama o jačanju ekonomske saradnje. Indija i EU, na primjer, blizu su finalizacije novog trgovinskog sporazuma.
Govori se i o produbljivanju poslovanja i trgovine između Meksika, Kanade i Kine. Kratkoročno, Trampova trgovinska politika će nesumnjivo izazvati ekonomske poteškoće širom svijeta. Ali, dugoročno gledano, najveća šteta može biti nanijeta samim SAD.
Ironično, pokušavajući da promoviše svoju MAGA agendu, Tramp bi na kraju mogao da pokrene globalnu promjenu koja druge zemlje ponovo čini velikim.
Autor je bivši glavni ekonomista Svetske banke i glavni ekonomski savetnik Vlade Indije, sada je profesor ekonomije na Univerzitetu Kornel i spoljni viši saradnik na Institutu Brukings.
Copyright: Project Syndicate, 2025.
www.project-syndicate.org
