piše: Željko Vukmirović
Najbolje od svega je što su rezultati popisa uopšte saopšteni. Kraj histerije. Ovo posebno podrazumjeva sve priče iz domena do juče rasprodavanih teorija o praktičnom dokazu da Crnogorci ne postoje ili da bar nestaju ili da su bar pri tome, da je to završena misija i slične dogodovštine.
Neke od tih priča su zaista bile histerične, neke su bile tek prečica do psihijatrije, dok su neke bile samo obična graja, obične frustracije, uobičajeno gradivo promašenih likova koji su svakodnevno poganili ovo malo zemlje što imamo. Suštinski, ništa strašno. Valja se samo pomiriti sa činjenicom da smo jedno vrijeme predstavljali poligon za iživljavanje kojekakvim opskurnim likovima. I to je sve.
Ipak, to nije razlog da se sada, po završetku ove ničim zasluženo produžene drame, malo ne zajebavamo.
Od svih najjačih fora koje je realizacija jednog statističkog zapisa mogla da iznjedri je bez sumnje onaj koji pristiže iz uporno promovisanog srca projekta “srpskog sveta” i teritorije porijekla jedne umišljene političke dominacije – Opštine Zeta. Brojke su neumoljive. Brojke su nedvosmislene.
Zeta je crnogorska.
I eto ti rezultata koje je ostvario ovdašnji miljenik beogradskih klerošovinističkih krugova, jedan od lidera ostataka Demokratskog fronta, Vučićeva ultima, doajen zaluđivanja ruske javnosti konzervativnom revolucijom u Crnoj Gori i neumorni politički pregalac koji po narudžbi ordinira zabavnim programima podno tornja na Avali, Milan Knežević.
Zli jezici tvrde da mu je puls stabilan i da konkretni rezultati popisa u Zeti neće ostaviti vidnijeg traga u njegovom daljem političkom djelovanju ili kako se već zove sve to što već radi i od čega živi i zarađuje.
Sa brojkama, pak, zna da bude zajebano. Zato i ne treba gubiti vrijeme sa omiljenom srpskom disciplinom, prebrojavanjem. Nego, kad smo već u kancelariji… A i malo razonode nije na odmet.
Crnogoraca u Zeti ima 49.8 odsto, Srba 43.2 odsto. Može to i preciznije. Crnogoraca u Opštini Zeta ima 8.005, dok Srba ima 6.946 stanovnika.
To upravo upućuje i na činjenicu da je na projekat “srpski svet” zaista protraćen veliki novac, da se zaista radi o milionima i da ovdašnji svijet zaista od cijele te rabote i ispiranja mozga nije vidio baš nikakve koristi. Čast izuzecima. Ili, profesionalcima, kako hoćete.
A Milanče je profesionalac. I on vrlo dobro zna kako je to kad u sredini iz koje potičeš i koja broji tek nešto više od 16 hiljada žitelja, ne možeš da ostvariš pobjedu jednog identiteta nad drugim, inače jednoj naročito iskompleksiranoj borbi kojoj si posvetio najveći dio svog života i političke karijere.
To se zove debakl.
