Crnogorskoj javnosti mjesecima su od određenih medija servirani montirani i iskidani snimci da bi se održala propaganda o tome da su novinarka Pobjede Ana Raičković i njena familija žrtve „brutalnog napada“ počinjenog od strane Zorana Bećirovića i Mladena Mijatovića uz saučesništvo Luke Bećirovića i Ljuba Dukića.
Snimak sa nadzornih kamera ispred restorana Gurman, koji je Portal Aktuelno objavio, nedvosmisleno je pokazao što se zapravo dogodilo, prije svega kako je počeo fizički sukob i ko ga je inicirao.
Nakon svjedočenja vještaka o povredama Mladena Mijatovića, sumnjivih okolnosti vezanih za odbijanje novinarke Raičković da se vještači njen telefon, uz iskaze ostalih svjedoka, postalo je jasno da dotična novinarka i njen sin, nijesu nikakve žrtve u ovom slučaju. Već su upravo oni inicirali sukob – Ana Raičković verbalni, a njen sin Uroš Gagović fizički.
Nakon medijskog desanta dezinformacijama, čini se da istina o onome što se desilo u noći 10. novembra prošle godine u restoranu Gurman polako izlazi na vidjelo.
Međutim, slučaj Gurman od samog starta bio je pun kontroverzi, odnosno od momenta kad je tužiteljka Romina Vlahović predložila pritvor optuženima Bećiroviću i Mijatoviću. Sada nakon što je većina činjenica iznijeta na ročištima i nakon što su pobijene brojne laži oštećenih i njihovih svjedoka, a medijska hajka utihnula, postavlja se pitanje zašto su Zoran Bećirović i Mladen Mijatović još uvijek u pritvoru koji se očigledno pretvorio u kaznu prije presude.
Prije svega treba ukazati da je samo određivanje pritvora Bećiroviću i Mijatoviću praćeno kontroverzama i bitnim propustima.
Osnovno državno tužilaštvo (ODT), odnosno tužiteljka Vlahović, predložili su pritvor i produženje pritvora na osnovu izjava oštećenih i na osnovu video zapisa. U međuvremenu, u toku dokaznog postupka utvrđeno je da su izjave oštećenih Ane Raičković, Uroša Gagovića i njenog vjerenika Toma Aprcovića, protivrječne izjavama okrivljenih, ostalih svjedoka i snimku.
Ono što bi moglo da bude najveći propust tužilaštva kada je u pitanju predlaganje pritvora i njegovog produženja Bećiroviću i Mijatoviću, otkriveno je na pretresu 24. februara. Tada je na zahtjev branioca optuženih Danila Mićovića sudija unio u zapisnik da je državna tužiteljka Vlahović izjavila da nije gledala snimak predmetnog događaja!?
Romina Vlahović - ironična
Vlahović je otćutala kada je to unešeno u zapisnik, ali je onda advokat oštećenih reagovao i rekao da „bez obzira što je ona tu i ne reaguje, on smatra da ne treba to da uđe u zapisnik, jer je ona to rekla ironično“. Zatim je Vlahović ustala i rekla sudiji da je „ironično rekla“ da nije gledala snimak. Bilo da je u pitanju ironija ili je Vlahović priznala da je predložila pritvor optuženima i njegovo produženje, a da nije gledala ključni snimak na kojem se vidi ko je započeo fizički obračun, ova situacija dokazuje u najmanju ruku neozbiljnost tužilaštva.
Iako ostaje nejasno da li je tužiteljka Vlahović površno odradila svoj posao ili samo voli da se šali i bude „ironična“, čini se da tužilaštvo pravi odstupnicu od odgovornosti imajući u vidu da se pretres bliži kraju i da je u dosadašnjem dokaznom postupku konačno utvrđeno što se zaista desilo - odnosno ko je počeo fizički obračun, a ko je zaista žrtva.
Konstantno produženje pritvora od strane suda bez konkretizacije posebnih okolnosti, osim navođenja izjava oštećenih i pozivanje na video zapis koji ne ide u prilog iskazima oštećenih, znači da se pritvor prema Bećiroviću i Mijatoviću od mjere obezbjeđenje prisustva okrivljenih, pretvorio u kaznu.
Potrebno je istaći da pravo na slobodu jamči zaštitu individualne fizičke slobode od arbitrarnog lišenja slobode i iz navedenog razloga pritvor se uvijek mora sagledati kroz sve Ustavom i međunarodnim pravom priznate aspekte prava na slobodu. U konkretnom slučaju radi se o osnovnom ljudskom pravu koje se, osim Ustavom, štiti i članom 5 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja je dio unutrašnjeg pravnog sistema Crne Gore.
Pri tom obimna praksa upravo Evropskog suda za ljudska prava upućuje da nijedno lišenje slobode ne smije biti arbitrarno i da treba predstavljati izuzetak u odnosu na postupak u kojem će se lice braniti sa slobode.
Pritvor postao kazna
U konkretnom slučaju, upravo citirani primjer iz Evropske prakse za ljudska prava, jasno ukazuje da određivanje pritvora po navedenom pritvorskom osnovu mora biti zasnovano na konkretnim činjenicama iz kojih se zaključuje da će okrivljeni ponoviti, dovršiti pokušano krivično djelo ili učiniti krivično djelo kojim prijeti, kao i činjenicama koje tretiraju njegovu ličnost i njegovu prošlost (u smislu ranije osuđivanosti).
Okrivljeni Bećirović i Mijatović su neosuđivana lica, a kada je u pitanju ponavljanje krivičnog djela zbog kojeg se drže u protvoru koja je tu opasnost? Da će Mijatović ako izađe na slobodu ponovo svojom glavom „izudarati“ pesnice Uroša Gagovića koji ga je 10. novembra prošle godine krvnički napao!?
Ovoliko vrijeme provedeno u pritvoru Bećirovića i Mijatovića, je krajnje diskutabilo i sa aspekta činjenice da se pritvor određuje samo u izuzetnim-krajnjim slučajevima, kada se na drugi način nesmetano vođenje krivičnog postupka ne može obezbijediti. Jasno je da se u konkretnom slučaju pritvor pretvorio u kaznu, prejudicira se krivica i potpuno je obesmišljena njegova svrha, koji nije kazna, već je mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje krivičnog postupka.
U.P.A.
