Studenti koji biciklima idu u Strazbur stigli su u Štutgart, gdje ih je dočekao veliki broj ljudi koji se okupio na Marien placu. Dolazak u grad bio je izuzetno fizički naporan zbog brojnih uzbrdica.
Brojni građani studente bicikliste dočekali su uz povike „pumpaj, pumpaj“.
Dolazak u ovaj grad bio je izuzetno naporan zbog velikog broja uzbrdica, pa put upoređuju sa osvajanjem nekog planinskog vrha.
Svaku novu uzbrdicu biciklisti su savladavali uz povike „baci brdo da se penjemo“.
Po dolasku studenti su poručili da se osjećaju kao da su u Srbiji zbog velikog broja naših ljudi koji žive u dijaspori.
„Malo mi je žao, kad vidim koliko naših ljudi u Njemačkoj. Ja stvarno nemam utisak da sam napustio Srbiju ili ex-JU prostor, zato što konstantno su interakcije samo sa našim ljudima, mi pričamo ovdje, naš jezik sa domaćinima, naš jezik sa svima. Svaki dan, po cijeli dan sve smo među našim ljudima, konstantno, kako se krećemo, idemo kroz sela, po magistrali nekoj, na svaka dva do tri kilometra neka grupica od tri do pet ljudi sa zastavom koji mašu. Kroz Srbiju da vozimo ne bi bilo više ljudi, tako da malo mi je žao što je ovoliko ljudi napustilo zemlju, ali eto, nadam se da ćemo uspjeti nešto da uradimo i da će ovi ljudi možda da se vrate jednog dana nazad u Srbiju“, poručio je jedan student.
Po završetku govora domaćina koji su studentima rekli da je zanjih u dijaspori pojava studenata podsjetnik za šta se vrijedi boriti, puštena je pjesma Tamo daleko.
