Piše: Milutin L. Cerović
Strašne stvari se dešavaju u Srbiji, pa tako i ova.
Pre neki dan, mnogi poznanici i komšije su masovno pitali pisca ovih redova - šta mi konketno da radimo za taj dan štrajka?
Šta se može shvatiti iz ovog pitanja?
Gro ljudi ne razume šta ta reč uopšte znači, što je zaista alarmantno.
Da li je moguće, da živimo u 21. stoleću, gde su ljudi neukiji i neinformisaniji, nego pre Gutemberga i prve mašine/štamparije na svetu?
Na pitanje koje su postavljali ovi "genelijalci", šta treba da rade za vreme štrajka, odgovor je glasio:
Nećete verovati, ne treba da radite ništa, sem da obavljte svoje fiziološke potrebe, poput velike i male nužde, pranje zuba i ruku.
Ne znamo zaista da li im je ovaj odgovor pomogao, ali da se ipak vidi koliko možemo da pomognemo široj čitalačkoj publici ovog portala, ako uopšte takvih ima koji nisu štrajkovno upućeni.
Pošto je neobavešteni svet svuda ravnomerno raspoređen, da u tom kontekstu damo smernice o pojmu "štrajka", za svaki slučaj, ako zatreba i u Crnoj Gori.
Štrajk je organizovani prekid rada koji radnici koriste kao sredstvo za ostvarivanje svojih prava ili interesa.
Najčešće se koristi kako bi se poslodavcu ili vlastima skrenula pažnja na fundamentalne probleme.
Da vidimo koliko ima vrste štrajkova:
- Generalni štrajk: Štrajk velikog broja studenata/radnika iz različitih sektora.
- Štrajk upozorenja: Kratak prekid rada kako bi se izrazilo nezadovoljstvo i upoznala javnost.
- Štrajk solidarnosti: Radnici jedne firme ili sektora štrajkuju u znak podrške radnicima iz druge firme/sektora itd.
- Štrajk glađu: Ekstremna forma protesta gde se ljudi uzdržavaju od hrane kako bi skrenuli pažnju na problem.
Štrajk je svakako važan instrument pobune i često se koristi u pregovorima između radnika i poslodavaca.
Između vlasti i ugroženih društvenih činilaca, kao što su studenti, penzioneri, poljoprivrednici, privatni preduzetnici itd.
Tragično je zaista, da jedno društvo ne zna svoja prava, a mnogi i svoje obaveze u današnje vreme.
To samo znači, da imamo zapušteno društvo, koje odgovara isključivo nosiocima vlasti, da bi sa njima takvima vladali kako im je volja, a ne kakva im je moralna obaveza.