„Mi smo spremni prihvatiti se posla i u Njemačkoj sastaviti jednu vladu koja će biti jedna od najsnažnijih podrški Evropskoj uniji koja je ikada dolazila iz naše zemlje", rekao je Friedrich Merz na nedavno održanom kongresu Evropske narodne stranke.
Ovdje je pred svojim kolegama iz konzervativnih stranaka EU-a, predsjednik Hršćansko-demokratske unije (CDU) i od utorka novi njemački kancelar, predstavio svoju viziju EU politike: jačanje evropskog jedinstva i odbrambene sposobnosti, podrška novim sporazumima o slobodnoj trgovini, novi pristup zaštiti klime i konkurentnosti kao i smanjenje broja migranata koji dolaze u Evropu.
Merc obećava snažniju ulogu Njemačke
On je takođe rekao kako je svjestan toga da su mnogi posljednjih godina očekivali više vodećih inicijativa od Njemačke na međunarodnom planu i da su od najveće EU zemlje očekivali ulaganje više energije u guranje Unije prema naprijed.
No, kako bi to tačno trebalo izgledati, objašnjava Rafael Los iz Evropskog savjeta za vanjsku politiku (ECFR) iz Berlina. „Niko ne želi snažnu Njemačku koja će svoju veličinu i snagu iskoristiti kako bi progurala svoje interese nego Njemačku koja će davati impulse koji bi vodili jedinstvu i zbog koji se manje zemlje-članice ne bi osjećale zapostavljeno", rekao je Los u razgovoru za DW.
To se posebno odnosi na odbrambenu politiku. Merc je objasnio kako Evrope, kada je odbrana u pitanju, „mora govoriti istim jezikom" kako bi se odbrana organizovala efektivnije što bi dprinijelo podizanju ne novi nivo. Za to je potrebna prije svega „pragmatičnost" posebno kada je u pitanju nabavka opreme i pripremanje zajedničkih vojnih projekata. Jer cilj mora biti podizanje odbrambene spremnosti.
„U principu bi se ovaj proces trebao odvijati kroz institucije NATO-a ali važno je da Evropljani moraju biti u stanju bolje se obraniti nego što je to bio slučaj u prošlosti. To nije opcija nego preduslov za očuvanje mira i slobode na evropskom kontinentu", rekao je Merc. Jedan korak u tom smjeru je veća nezavisnost od SAD-a o čemu Merc govori još od večeri izborne pobjede krajem februara.
Oživljavanje njemačko-francuskog pogonskog motora
Ove riječi su zasigurno dobro odzvanjaju u ušima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Merz već prvog dana stupanja na kancelarsku funkciju odlazi u Pariz. Odnos Merza i Macrona je od važnosti i za Evropsku uniju jer je njemačko-francuski odnos oduvijek važio kao pogonsko gorivo za daljnji razvoj Evropske unije.
„I dalje je činjenica da su Njemačka i Francuska, uprkosa novim snažnim članicama na istoku, dvije najveće sile unutar EU-a", kaže Paul Maurice, generalni sekretar za njemačko-francuske odnose na francuskom Institutu za međunarodne odnose (IFRI). Ova njemačko-francuska težina se posebno odnosi na ekonomska i odbrambena pitanja.
Macron se nada, kako Maurice kaže u razgovoru za DW, da će u Merz naći partnera za svoj projekt strateške autonomije. Macron pod time shvata pojačanu autonomiju Evrope u odnosu na SAD ali ne samo kada je u pitanju obrana nego i sirovine, tehnologija i energija. Maurice očekuje da bi posebno kada je riječ o energiji i obrani Njemačka i Francuska mogle dati nove impulse. U posljednjoj njemačkoj vladi su, kako kaže Maurice, Zeleni bili ti koji su kočili projekte na polju energetskog snabdijevanja. „Očekujem da će s novom vladom u Berlinu stvari teći jednostavnije što se odnosi i na atomsku energiju kojoj je Njemačka okrenula leđa a koja u Francuskoj još uvijek igra važnu ulogu. Njemačkoj je takođe potrebna jeftina električna energija.
Politolog Rafael Loss vjeruje da će i na polju odbrambene saradnje atomska energija igrati važnu ulogu. Pitanje atomskog odvraćanja je proteklih decenija kada je Njemačka u pitanju, bilo u rukama američkog partnera. Merc ovu saradnju želi sada da prebaci na Francusku koja je jedina EU članica s nuklearnim naoružanjem. I to bi trebala biti jedna od tema razgovora ove sedmice u Parizu.
No iako između Berlina i Pariza vlada saglasnost po mnogim temeljnim pitanjima i stručnjaci očekuju da će se odnosi dviju zemalja razvijati brže i bolje nego pod kancelarom Olafom Scholzom, neke sporne teme su još uvijek tu, poput odbijanja Francuske da da zeleno svjetlo trgovinskom sporazumu EU-a i zemalja Latinske Amerike. Francuska je takođe i za euro obveznice za zajedničko zaduživanje zemalja zone eura čemu se Berlin i dalje žestoko protivi što je još jednom potvrđeno i u tekstu koalicionog sporazuma Unije i socijaldemokrata.
I u Briselu se čeka na funkcionalnu njemačku vladu
U Briselu se prije svega očekuje, kako kaže Loss, da se zatvori praznina koja je nastala ostavkom posljednje njemačke vlade u novembru prošle godine. Od tada se sve važnije odluke više-manje donose bez najveće članice koja je u tom razdoblju bila ograničena činjenicom da je na njenom čelu tehnička vlada u odlasku koja nije mogla donositi odluke s dalekosežnim posljedicama što se prije svega odnosi na odbrambeni sektor.
No ono što partneri u Briselu prije svega očekuju je da nestane fenomen „German wote". Tako se kolokvijalno u Briselu naziva ponašanje posljednje njemačke vlade koja je zbog nesuglasica između koalicijskih partnera često u posljednjem trenutku tražila promjene nekog zakona kako bi se zadovoljile sve stranke unutar, često posvađane, vlade Olafa Scholza.
„Njemačka je takođe važna za određivanje dugoročnog budžeta EU-a od 2028. nadalje", kaže Rafael Loss. Pregovori sada ulaze u vruću fazu. Kad je riječ o migracijama, upitno je u kojoj mjeri Friedrich Merz to pitanje vidi kao „evropsku političku ambiciju" ili je li spreman, ako je potrebno, sprovoditi svoje ideje čak i protiv evropskog pravnog okvira. Kako zaključuje ovaj politolog, druga pitanja koja će zabrinjavati i Berlin i Brisel u nadolazećem razdoblju odnose se prije svega na američku carinsku politiku i trgovinu s Kinom.
