Konsultantska firma Fidelity Consulting komentarisala je dokument "Bijela knjiga - investiciona klima u Crnoj Gori 2024. godini", koji je objavio Savjet stranih investitora.
Njihovu objavu prenosimo u cjelosti
ŠTO SU PORUČILI STRANI INVESTITORI
Pažljivo smo pročitali dokument "Bijela knjiga - investiciona klima u Crnoj Gori 2024. godini", koji je objavio Savjet stranih investitora u kojoj je dat osvrt na trenutnu ekonomsku situaciju u zemlji.
Evo naših zaključaka iz izvještaja.
Analiza ekonomskih trendova Crne Gore otkriva da, uprkos prividnom napretku u post-COVID periodu, suštinski problemi crnogorske ekonomije ostaju neadresirani, a preduzeti reformski koraci su nedovoljni i neadekvatni za suočavanje sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju održivost crnogorske ekonomije.
Pozitivni pokazatelji sa upitnom održivošću
1. Rast BDP-a je baziran na slabim temeljima: Iako je rast BDP-a bio podstaknut oporavkom turizma i inflatornim povećanjem potrošnje, ovo je kratkoročni impuls koji ne doprinosi dugoročnom razvoju. Rast potrošnje, kao ključni faktor, zasnovan je na rastu plata i penzija, a ne na povećanju produktivnosti iz proizvodnje ili investicija.
2. Stabilizacija javnih finansija, koliko god pozitivno zvučala, proizlazi iz povećane potrošnje stranaca i inflatornih prihoda, a ne iz stvarnih strukturnih reformi ili efikasnosti fiskalnog sistema.
Fiskalne reforme – kozmetičke promjene
Iako su mjere poput smanjenja doprinosa na zarade i povećanja minimalnih plata predstavljene kao reformski uspjeh, njihova realna održivost je upitna, jer se ne oslanjaju na rast produktivnosti ili jačanje realnog sektora.
Ključni problemi i promašaji
1. Ekonomija bez strateške vizije: Crnogorska ekonomija ostaje pretežno zavisna od potrošnje, dok su investicije u ključne sektore poput proizvodnje i poljoprivrede u konstantnom padu. Umjesto razvoja održive industrije, rast se oslanja na privremene faktore poput prisustva stranih rezidenata i turizma.
2. Struktura ekonomije jasno ukazuje na alarmantan deficit u trgovinskoj razmjeni, sa rekordno niskim pokrićem uvoza izvozom (14,2% u 2024. godini). Ovaj podatak simbolizuje duboku nekonkurentnost crnogorskog izvoza.
3. Inflacija i socijalni troškovi: Inflacija, iznad prosjeka EU tokom 2022. i 2023. godine, dodatno je opteretila građane i privredu, dok Vlada nije implementirala adekvatne mjere za njeno ublažavanje. Porast troškova poslovanja otežava opstanak malih i srednjih preduzeća, naročito u nerazvijenim regionima.
4. Slabosti u investicijama: Struktura stranih direktnih investicija (SDI) ukazuje na opadanje ulaganja u produktivne sektore, dok se kapital sve više usmjerava ka nekretninama. Ova promjena reflektuje slabljenje investicione atraktivnosti zemlje, dodatno narušene političkom nestabilnošću.
5. Dominacija javnog sektora: Javni sektor, kao najveći poslodavac u zemlji, postao je simbol neefikasnosti i kočnica za razvoj realnog sektora. Prekomjerno zapošljavanje u državnoj administraciji iscrpljuje budžetske resurse, dok realni sektor stagnira.
Fiskalna strategija – propuštene šanse
1. Nepotpune reforme: Fiskalna strategija za 2024–2027. pruža okvir za određene promjene, ali njen pristup je površan i nedovoljno precizno razrađen. Na primjer, smanjenje doprinosa ugrožava stabilnost PIO fonda, dok predloženi mehanizmi za pokrivanje deficita ostaju nejasni i nedovoljno obrazloženi.
2. Zavisnost od potrošnje: Strategija se oslanja na indirektne poreze (PDV i akcize), čime je fiskalna stabilnost vezana za nivo potrošnje, koji je već pod pritiskom inflacije i mogućim padom priliva stranih rezidenata.
3. Ignorisanje sektorske diversifikacije: Turizam, kao ključni pokretač BDP-a, suočava se s padom broja noćenja, dok alternativni scenariji za razvoj drugih sektora nisu dovoljno razrađeni. Bez diverzifikacije ekonomije, svaki šok u turizmu može imati katastrofalne posljedice.
4. Slaba uključenost privatnog sektora: Proces izrade strategije zapostavio je konsultacije s poslovnom zajednicom i relevantnim akterima, čime je smanjena njena legitimnost i praktičnost.
𝗣𝗿𝗲𝗽𝗼𝗿𝘂𝗸𝗲 𝘇𝗮 𝗵𝗶𝘁𝗻𝗼 𝗱𝗷𝗲𝗹𝗼𝘃𝗮𝗻𝗷𝗲
1. Sprovođenje strukturnih reformi i povećanje produktivnosti: Fokus mora biti na razvoju poljoprivrede, prerađivačke industrije i tehnoloških sektora, kako bi se smanjila zavisnost od uvoza i povećala konkurentnost.
2. Racionalizacija javnog sektora: Državna administracija mora postati efikasnija, uz smanjenje prekomjernog zapošljavanja i preusmjeravanje resursa ka realnom sektoru.
3. Podrška malim i srednjim preduzećima: Neophodno je obezbijediti mjere za ublažavanje fiskalnih opterećenja malih i srednjih preduzeća, posebno u manje razvijenim regionima.
4. Investiciona atraktivnost: Potrebno je hitno stabilizovati političku situaciju i kreirati povoljan ambijent za produktivne strane investicije.
