Milorad Dodik i Aleksandar Vučić vrlo vjerovatno će otići sa scene u novoj 2025. godini. To se donedavno činilo nezamislivim i zvučalo nemoguće, a neko sigurno i sad pretpostavlja da pišem besmislice, navodi autor kolumne hrvatskog Telegrafa.
Jer, obojica drže sve poluge vlasti i imaju stranačku mašineriju koja im odrađuje izbore tako da ih praktično ne mogu izgubiti. Takođe, što nije nimalo nevažno, godinama imaju makar prećutnu, a ponekad i sasvim otvorenu podršku međunarodne zajednice, prvenstveno zapadnih zemalja. Uprkos svemu tome, izvjesno je da je njihova vlast došla kraju.
Makoliko se trudio odlagati suđenje, makar i zdravstvenim razlozima, Milorad Dodik ga jednostavno neće moći odlagati u nedogled i veliki su izgledi da će mu biti presuđeno za nepoštovanje Ustava Bosne i Hercegovine. Kako stvari stoje, drugačiji ishod tog suđenja gotovo je nemoguć. Takvom presudom automatski bi mu bilo zabranjeno političko djelovanje.
Neponovljiva kombinacija
Vlast Aleksandra Vučića, s druge strane, evidentno je na izdisaju. On će sasvim sigurno upotrijebiti sva sredstva da spriječi svoj odlazak s vlasti, u čemu mu pomaže cinična Evropska unija. No, studentski bunt koji je prerastao u opštenarodni samo se širi, Vučić ga više nikako ne može zaustaviti.
Odviju li se stvari ovako, region definitivno čekaju bolji dani. Ne zato što će neka druga vlast imati bitno drugačiji odnos prema nasljeđu ratova i devedesetih, nego zato što je gotovo nemoguće zamisliti ponavljanje ovakve kombinacije destruktivnosti i autodestruktivnosti.
Vučić već godinama traži sukob sa susjedima svaki put kad se pojavi unutrašnji politički problem, Dodik konstantno prijeti izlaskom svoga entiteta iz Bosne i Hercegovine i miniranjem evroatlantskog puta zemlje, a obojica forsiraju priču o “srpskom svijetu“.
Ključna prilika Crne Gore
Njihovim odlaskom sa scene i prestankom takvih političkih praksi relaksiraće se situacija u BiH, odnosi Hrvatske i Srbije i unutar Crne Gore. Politički odnosi u Crnoj Gori itekako su bitni za budućnost regije jer srpske nacionalističke stranke pod snažnim uticajem Beograda, koje čine vladajuću većinu, dovode u pitanje evropski put zemlje.
To je ozbiljan problem jer konačno postoji realna šansa i očita politička volja Evropske unije za dalje proširenje, gdje Crna Gora ima najviše izgleda da uskoro postane nova članica. Proces pregovaranja već je poprilično odmakao, a Crna Gora je dovoljno mala da proširenje ne bi izazvalo otpor evropskih birača.
Ako bi došlo do tog proširenja, odnosi u regiji bitno bi se promijenili jer bi postala izgledna evropska budućnost i za države koje još nisu unutra. To naravno pretpostavlja da će se Evropska unija oduprijeti ozbiljnim geopolitičkim, ekonomskim i političkim izazovima koji su pred njom.
Ne ide bez stranog ultimatuma
Odlazak Aleksandra Vučića sasvim bi sigurno relaksirao situaciju i na Kosovu, ali to svejedno ne bi garantovalo da će se taj problem i riješiti. Kosovski premijer Aljbin Kurti vodi jednako isključivu nacionalističku politiku, doduše kamufliranu lijepim riječima, o čemu svjedoči nedavna zabrana kandidovanja Srpske liste na opštim izborima. Pitanje Kosova u svakom slučaju neće biti riješeno bez snažnijeg i ultimativnog angažmana međunarodne zajednice.
Svakako, dođe li do odlaska ove dvojice troublemakera, situacija na Balkanu sasvim sigurno će biti optimističnija.