Tek 1928. na IV Kongresu KPJ se definiše Crna Gora kao jedna od posebnih jedinica federalističkog sistema. Tada se konstatuje i opasnost od velikosrpskog hegemonizma koji je bilo moguće primijeniti u Crnoj Gori, kazao je istoričar Adnan Prekić sa Filozofskog fakulteta u okviru pratećeg programa festivala „Bookiranje“ na panel-diskusiji na temu „Sve boje nacionalizma“, prenosi Fokalizator.
Na pitanje koje je faze prošao crnogorski identitet za vrijeme Jugoslavije, a posebno u periodu pred referendum, Prekić je kazao od državotvorne ideje koja je bila aktuelna u prvoj polovini 19. vijeka.
“I kao prva državotvorna ideja koja se pojavljuje na ovom prostoru, ona se pojavljuje za vrijeme Petra II i knjaza Danila i to je ta ideja o obnavljanju Ivanbegovine. Tu se misli na državu Ivana Crnojevića i to je ta neka prva ideja o obnavljanju nekog teritorijalnog integriteta i neke državnosti”, rekao je Prekić te objasnio da je smrt Danilova dokaz dometa te ideje.
1918. godina je, prema njegovim riječima bila posebno razočaravajuća, a zatim je došao komunizam koji je imao jako utemeljenje u Crnoj Gori. Tek 1928. na IV Kongresu KPJ se definiše Crna Gora kao jedna od posebnih jedinica federalističkog sistema. Tada se konstatuje i opasnost od velikosrpskog hegemonizma koji je bilo moguće primijeniti u Crnoj Gori.
“Dolazimo do maja 1945. godine i do onog čuvenog teksta u Borbi Milovana Đilasa gdje on pokušava da definiše šta je to crnogorska nacija i crnogorska nacionalna zajednica. Tu imamo definisanje tog nekog koncepta dualnosti. U pojednostavljenoj verziji Đilas kaže da crnogorski i srpski narod pripadaju istoj etničkoj zajednici, ali da je kroz istorijske procese cg narod izgradio svoju nacionalnu samobitnost i da samim tim ima pravo na svoju naciju”, istakao je Prekić.
Kad govorimo o nacionalnim identitetima u Jugoslavijama treba krenuti od toga odakle narodi i nacije dolaze u tu Jugoslaviju, istakao je profesor Hrvoje Klasić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema njegovim riječima, Jugoslavija nije imala šanse prije nego što je nastala jer nije bila ono što se smatralo da će biti.
”Nakon Austrougarske, nakon Osmanskog carstva to će biti prostor za južnoslavensku braću u kojoj ćemo biti ravnopravni, u kojoj ćemo imati jednake mogućnosti razvoja, jednake mogućnosti kadrovskih rješenja, jednake mogućnosti vjerskih obilježavanja i vjerovanja… To se nije dogodilo od 1918. godine. 1945. je pokušala to na drugi način riješiti, no vidjeli smo kako je to završilo. Niti insistiranje na bratsvu i jedinstvu, niti silna borba protiv nacionalizma nije uspjela, nego je u principu gurala pod tepih neke stvari koje su se nakupljale i osamdesetih godina eksplodirale”, rekao je Klasić.
