Piše: Dubravka Jovanović
Promjene, a ne zamjene, i struka iznad politike, kako to gordo zvuči.
Reče tata u pismu sinovima svojim političkim, njima dvojici koji predstavljaju nastaviće babo, najbolje što je Crna Gora mogla u tom trenutku da iznjedri na polju finansijsko-ekonomske ekspertize, pozivajući predsjednika države Milatovića i Vlade Spajića, na pomirenje.
“Jer vi niste ni tradicionalni, ni ideološki suparnici, sitno slovo piše Zdravko Krivokapić, avgustovsko čudo od čovjeka, premijer i vjernik, najbliži saradnik gospoda Boga od kad je svijeta i vijeka.
Sjetite se da je car Solomon od Boga tražio samo Mudrost, podsjeća i opominje Zdravko sinove svoje, uz poruku očinsku naglašavajući značaj potrebe njihovoga pomirenja.
Zato je važno da vas dvojica – mudro – pronađete most koji će spojiti nepotreban jaz, a onda da sa najdobronamjernijim saradnicima (bez ucjena i egolatrije) definišite principe i programe koje ćete zajednički realizovati u korist svih građana Crne Gore, uči i podučava svoje učenike i božije mučenike neimar, Krivokapić nadnaravne duhovne i fizičke snage, arhitekta, konstruktor i projektant politike, crkve i planina crnogorskih.
Izletio spasonosni duh iz boce pa ako ih sad ove dirljive riječi očinskog savjeta ne pomire, neće nikada.
A kako će, zabrinuta sam kada su se onoliko isposvađali. Udaljili. Pa jedan drugome svakodnevno čine dešpeke. Podmeću, otežavaju rabotu.
Predsjednik Milatović obustavlja set zakona na koje ne daje potpis, koje mu Spajke Vojvodin šalje. I tako u krug.
Jakov, što je sada veći Crnogorac od Mila Đukanovića ni da čuje za dvojno državljanstvo a sve više mu je otupljen sluh i prema tati beogradskome, jer mu je ipak uho(ima nekoliko) okrenuto više prema evropskoj bandi i NATO-u, naredbodavno apelujući da Vlada mora konačno i što prije predložiti ambasadora Crne Gore pri NATO-u. Spajke pak, je uz skute i odijelo troprstaša Raja kome i oćale čisti da bolje vidi rezultate popisa, tješeći se uzajamno kako je srpska ćirilica nad evropskom, ustašoidnom latinicom odnijela pobjedu i sada bi da zauzme mjesto i poziciju službene lingve u Crnoj Gori.
Muke njihove uz sve cifre,matematiku i akrobatiku da jezik srpski uđenu u službenu upotrebu. Džabe im lekcije i dopunski časovi u Beogradu, njihove medijske ćirilice i Rajovo hepi lice uz osmijeh na štipavice, izražavajući zadovoljstvo rezultatima popisa u Crnoj Gotri na Marićevom Hepiju. Džabe vjerujte, uludo i bez svrhe vam je ta rabota, jer je crnogorski jezik kodifikovan odlukom Komiteta kongresne biblioteke u Vašingtonu 2017 godine u okviru ISO međunarodnog standard čime je ozvaničena njegova lingvistička prepoznatljivost.
A što ćemo sad?
Ništa lakše nego prisloniti uho na venu i svi problem te vrste su riješeni.
I kojim jezikom se zbori i kojeg smo državljanstva i kako su nam se stari krstili, ženili, udavali, kumovali, sahranjivali.
Krv nije izdaja. Baš kao što to nikada Crna Gora nije bila. I neće.
Nema tih temeljnih ugovora i crkvenih kanona koji iz temelja mogu ugasiti iskru slobodarsku u ovom kamenu.
Jer udar je nađe. Bez njega bi u kam očajala.
Nećete je prekrojiti ni porobiti, ni rasprodati ni izdati.
Jer Crna Gora je to.
Čelom u nebo. Njen štambilj je na vrhu vaseljene.
Nen otisak na usni svaklog Crnogorca i Crnogorke.
