Kada se aktuelni američki predsjednik Donald Tramp prošlog septembra u New Yorku susreo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, još kao kandidat na izborima, zračio je samopouzdanjem i tvrdio da bi mogao vrlo brzo zaustaviti rat u Ukrajini.
"Ako pobijedimo, mislim da ćemo to riješiti jako brzo", rekao je tada.
Koliko brzo? To je variralo. Nekoliko dana prije tog susreta, u televizijskoj debati rekao je da će "riješiti situaciju prije nego što i postane predsjednik". Time je nadmašio i svoje ranije obećanje iz maja 2023., kada je tvrdio da će okončati sukob u prvih 24 sata mandata.
Tramp je sada već više od dva mjeseca u Bijeloj kući i čini se da mu polako postaje jasno kako zaustavljanje jednog ovako gorkog i komplikovanog sukoba neće ići tako lako, piše BBC. Prošli vikend, u televizijskom intervjuu, priznao je da je bio "pomalo sarkastičan" kad je obećavao da će zaustaviti rat u jednom danu.
Nekoliko je razloga zašto stvari ne idu kako su Tramp i njegov tim očekivali.
Tramp oduvijek vjeruje da se sve može riješiti ako sjedne za sto s drugim vođom i postigne dogovor. S ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom prvi je put razgovarao 12. februara, u razgovoru koji je trajao sat i po i koji je opisao kao "izuzetno produktivan". Ponovno su razgovarali 18. marta.
No, ti pozivi nisu donijeli rezultat koji je Trump želio, privremeni 30-dnevni prekid vatre. Jedino što je uspio izvući od Putina bilo je obećanje da će Rusija prestati napadati ukrajinsku energetsku infrastrukturu.
Međutim, Rusija je to prekršila već nekoliko sati kasnije.
Putinu se ne žuri
Putin je prošle nedjelje prvi put govorio o pregovorima, čak mjesec dana nakon telefonskog razgovora s Trampom. Tada je dao do znanja da je protiv američkog pristupa koji prvo traži privremeni prekid vatre, a tek onda razgovor o trajnom miru.
Umjesto toga, Putin je rekao da se najprije moraju rješavati "temeljni uzroci rata", a time misli na širenje NATO-a i samo postojanje Ukrajine kao suverene države, što Rusija vidi kao prijetnju.
Izložio je dug popis pitanja i uslova koja želi da se riješe prije nego što dođe do bilo kakvog dogovora.
Fokus na pritisak prema Kijevu nije dao rezultate
Bijela kuća je zaključila da je prepreka miru upravo predsjednik Zelenski. Zapadni diplomati priznaju da je ukrajinskoj vladi trebalo vremena da shvati koliko se svijet promijenio dolaskom Trampa.
No američki pritisak na Kijev, koji je kulminirao neslavnim sastankom u Ovalnom uredu – kada su Trump i njegov potpredsjednik JD Vance napali Zelenskog – potrošio je puno vremena i političke energije.
Osim toga, to je dodatno zategnulo odnose između SAD-a i Evrope, što je stvorilo još jedan diplomatski problem koji se morao rješavati. A sve to vrijeme Putin je čekao sa strane i posmatrao.
Komplikovana situacija na terenu i u pregovorima
Ukrajinska ponuda u početku je bila privremeni prekid vatre u vazduhu i na moru, što bi bilo lakše nadzirati. No prošle sedmice, na pregovorima u Džedi, SAD je insistirao da prekid vatre obuhvati i više od 1200 kilometara dugu liniju sukoba na istoku Ukrajine. To je odmah zakomplikovalo cijelu priču, pa je Putin to odbio.
Ipak, čak i dogovor oko manje zahtjevne ideje – da se zaustave napadi na energetsku infrastrukturu – ima svoje probleme. Pojedinosti oko tog dogovora biće glavna tema pregovora koji bi se trebali održati u ponedjeljak u Saudijskoj Arabiji.
Vojni i energetski stručnjaci pripremaju popise potencijalno zaštićenih elektrana – nuklearnih i drugih – i pokušaće dogovoriti koja oružja ne bi smjela biti korištena.
No postavljanje jasnih granica između energetske infrastrukture i ostalih civilnih ciljeva neće ići brzo. Treba imati na umu i to da Ukrajina i Rusija ne razgovaraju direktno, već svaka strana pregovara s Amerikom, koja potom prenosi poruke. To dodatno usporava proces.
Fokus na ekonomiji umjesto primirju
Tramp je puno vremena potrošio na pokušaje da dogovori okvirni sporazum kojim bi američke kompanije dobile pristup ukrajinskim ključnim mineralima. Neki su to vidjeli kao ulaganje u budućnost Ukrajine, a drugi kao iznuđivanje njenih prirodnih bogatstava.
Zelenski je isprva insistirao da se o tome može razgovarati tek kad SAD obeća bezbjednosne garancije za Ukrajinu, no Bijela kuća je to odbila. Tvrdili su da će sama prisutnost američkih kompanija i radnika biti dovoljno odvraćajuća mjera protiv Rusije.
Na kraju je Zelenski popustio i pristao na dogovor o mineralima bez ikakvih bezbjednosnih garancija.
Ipak, SAD ni danas nisu potpisale taj sporazum, nadajući se da će ispregovarati bolje uslove, pa čak i pristup ukrajinskim nuklearkama ili njihovo vlasništvo.
Zaustavljanje rata može biti nevjerojatno komplikovano i sporo. Istina je da ne bi došlo ni do ove tačke bez Trampovog guranja, ali sve ide puno sporije nego što je on zamišljao.
