Drugi svjetski rat, koji je započeo 1. septembra 1939. njemačkom invazijom na Poljsku, završio se u Europi 8. maja 1945. – u Aziji je trajao još nekoliko mjeseci do kapitulacije Japana. Adolf Hitler počinio je samoubistvo nekoliko dana ranije u "Vođinom bunkeru" u Berlinu, piše DW.
Bilans rata bacio je sjenku na sve dotadašnje užase: oko 60 miliona mrtvih širom svijeta, šest miliona Jevreja koje su ubili nacionalsocijalisti, veliki dijelovi Evrope razoreni, milioni ljudi nestali ili protjerani.
S padom nacionalsocijalističke Njemačke 1945. nastao je novi, bipolarni poredak u Evropi i šire koji je potrajao više od 40 godina. Tokom rata su zapadni saveznici – SAD, Velika Britanija i Francuska – još sarađivali sa Sovjetskim Savezom kako bi zajednički izvojevali pobjedu. No, već prije kraja rata pojavile su se napetosti: zapadne sile zastupale su demokratiju, težile su slobodnom savezu s poraženim državama, dok je Sovjetski Savez podvrgnuo komunističkom sistemu sve zemlje koje je zauzeo tokom svog vojnog napredovanja.
Godine 1947. američki predsjednik Hari Truman objavio je ono što je kasnije nazvano Trumanovom doktrinom. Riječ je, govorio je, o tome da SAD treba "pomagati slobodnim narodima koji se odupiru pokušajima potčinjavanja od strane oružanih manjina ili vanjskog pritiska". Cilj je bio zaustaviti ekspanziju Sovjetskog Saveza. Najveći dio Evrope je podijeljen na sovjetski istok i američki zapad.
Na američku zaštitu moglo se računati
Njemačka je postala žarište tog sukoba: granica je uskoro presijecala zemlju i sam Berlin. Bio je to početak Hladnog rata. Uzajamno odvraćanje dviju nuklearnih vojnih blokova – NATO-a pod vodstvom SAD-a i Varšavskog pakta pod sovjetskom dominacijom – spriječilo je otvoreni rat. Ipak, svijet se više puta nalazio na ivici nuklearnog rata.
Cijelo to vrijeme se Savezna Republika Njemačka, zapadni dio podijeljene Njemačke do 1990., mogla kao dio NATO-a osloniti na zaštitu SAD-a.
Tako je ostalo i nakon kraja sukoba Istoka i Zapada 1989/90. godine, njemačkog ujedinjenja i raspada Sovjetskog Saveza. Nekoliko godina činilo se da će se cijeli kontinent, uključujući Rusiju, razvijati mirno i demokratski. Sve više država koje su nekad pripadale Sovjetskom Savezu priključivalo se NATO-u. I nezavisnoj Ukrajini obećano je da će jednog dana moći postati članica NATO-a.
Tramp mijenja strane
Najkasnije od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. te su iluzije nestale. Jedno od temeljnih načela dosadašnjeg poretka, da se granice smiju mijenjati samo mirnim putem, prestalo je da važi.
S druge strane, američki predsjednik Donald Tramp dovodi u pitanje zaštitu koju pruža NATO. "Ako oni (druge članice NATO-a) ne plaćaju, neću ih braniti", ponovio je Tramp u martu još jednom svoj stav.
"U središtu smo istorijske prekretnice, uporedive s velikim političkim prelomima 20. vijeka, posebno onima iz 1945. i 1989./91.", piše istoričar Norbert Frei sa Univerziteta u Jeni za Deutsche Welle. "Transatlantski poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je glavnu ulogu igrala Amerika i od kojeg je Njemačka – najprije u sklopu zapadnoevropske integracije, a kasnije i nakon kraja sukoba Istoka i Zapada te integracije Istočne Evrope – posebno profitirala, raspada se pred našim očima."
Njegov kolega, istoričar Manfred Görtemaker iz Potsdama, izjavio je za DW da je Trampova predsjednička funkcija pokazala "da su Evropljani zanemarili vlastitu obranu oslanjajući se na Amerikance". Tramp je uništio jednu iluziju.
Republikanac Tramp nije bio prvi predsjednik koji je od Evropljana zahtijevao veće izdatke za odbranu. Već 2016. godine je demokratski predsjednik Barak Obama rekao: "Evropa je ponekad bila previše samozadovoljna u pogledu vlastite odbrane."
No Tramp ide puno dalje. U ratu u Ukrajini on se sada praktično svrstava na stranu Rusije. Ukrajina, prema njegovom gledištu, u mirovnom sporazumu ne bi trebala dobiti natrag cijelu svoju teritoriju niti bi smjela pristupiti NATO-u. To su dobre vijesti za ruskog predsjednika Vladimira Putina. "Cijeli euroatlantski bezbjednosni sistem raspada se pred našim očima", rekao je Putin još prošle godine.
Merc želi "nezavisnost" od Vašingtona
Neki u Njemačkoj se nadaju da će nakon Trampa, sa sljedećim predsjednikom SAD-a, doći do povratka starom transatlantskom poretku. No, je li to realno? Norbert Frei je skeptičan: "Koliko će od tog poretka ostati nakon Trampove predsjedničke funkcije, trenutno je teško reći – a još manje, hoće li se išta od toga moći ponovno izgraditi."
Njegov savjet saveznoj vladi: "Njemačka je još od politike Konrada Adenauera (prvog kancelara SR Njemačke) usmjerene ka jasnom vezivanju za Zapad čvrsto ukorijenjena u Evropi. I Njemačka sada mora učiniti sve da Evropska unija može opstati politički, ekonomski i vojno, ako treba, i bez SAD-a."
S tim se slaže i novi njemački kancelar Frifrih Merc. Evropa se mora bezbjednosno osamostaliti od Amerike, rekao je odmah nakon saveznih izbora.
To je, međutim, stav naspram koga je Manfred Görtemaker skeptičan: "Nezavisnost od SAD-a je potpuna iluzija." Vlastiti put Evrope neće funkcionisati, "jer nuklearno odvraćanje moraju i dalje osiguravati Amerikanci. Smisleno je, dakle, vratiti se uskoj saradnji između SAD-a i Evrope na temelju nove realpolitičke računice." Nada se, kaže, da će Merc kao kancelar što prije otputovati u Vašington i "da će ta saradnja, koja je i u prošlosti vrlo dobro funkcionisala, zaista biti nastavljena".
Više Evrope kao zamjena za Sjedinjene Američke Države na koje se 80 godina nakon završetka rata Stari kontinent više ne može osloniti? Ili ipak novi savez s Vašingtonom? To je jedno od teških pitanja na koja će morati odgovoriti nova njemačka vlada.
