U izdanju izdavačke kuće Džep sa tajnama, koja nosi ime profila Momčila Zekovića Zeka na društvenim mrežama, iz štampe je izašao novi roman ovog umjetnika, “Biblioteka ćutanja”.
Recenzenti knjige su književni kritičar i književnik Vladimir Arsenić, dramaturg i književnik Obrad Nenezić, književnik i istoričar Slobodan Bobo Čukić i reditelj Darko Ivanović.
Naslovna stranica knjige donosi upečatljivu fotografiju Saše Pavićevića, dok su za prelom i dizajn izdanja zaslužni Radoje Vešović i tim Garaža. Knjiga je za sada dostupna preko stranica Džep sa tajnama.
“Ovaj književnik i muzičar napisao je najbolju knjigu do sada, što zbog spisateljskog staža koji nalaže da svaka nova bude bolja od prethodne, što zbog činjenice da njegova Biblioteka ćutanja umnogome odaje utisak da je autor, bodlerovski rečeno, unio u nju svu svoju nježnost, svu svoju dušu, svu ljubav i ljutnju“, zapisala je o ovom djelu književna kritičarka, Dragana Erjavšek.
Kako ističe, malo je knjiga s čijim junakom dišete sinhronizovano, tj, knjiga koje sugerišu da živite ili ste živjeli iste okolnosti u istom komadiću vječnosti i malo je, kaže, knjiga u kojima ćete pronaći sebe nepremazanog slojevima pokušaja da sakrijete da osjećate svaki mogući kolektivni ponos i poraz.
“U zemlji od kamena ljudi su sve, samo ne kamen.Ono u čemu je Zeković dosljedan u kompletnom svom stvaralaštvu su ton i oko za detalje, i to što uvijek ima poneka rečenica koja nastavi da živi kao podstanar u našoj svijesti i nakon što izađemo iz njegovih knjiga. Roman Biblioteka ćutanja ih ima više nego obično, i sav je od momenata koji se urežu zauvijek“, navodi Erjavšek.
S ovom knjigom smo, navodi ona, svoji na svome i to više nego ikada, dobrovoljni zatočnici zemlje, trajanja, zaokreta i muka urezanih u kulturološki kod, njeni spasitelji i njeni zanemarivači, oni koji se divimo spoju mora i planina i oni koji, kao svaki pristojni i svjesni patriote – kritikujemo.
“U ovom slučaju Zeković nas vodi kroz cijeli jedan vijek i kroz vizuru nekoliko generacija, podmeće nam i ljubavnu priču i akcione scene i lirski nabijene meditacije, istorijsku dramu i melanholične meditacije da bi nas uvjerio da ova priča mora da bude pročitana kao da je naša – jer na samom kraju to i jeste. Čija bi drugo bila…“, zaključuje Erjavšek.
