Piše: Milutin L. Cerović
Kome se zaista može verovati u Crnoj Gori?
Definitivno se ne može verovati premijeru Crne Gore, inače sa ličnom kartom prijavljen u opštini Zvezdara u Beogradu. Mada mu u pasošu piše da je nešto muljao u Singapuru.
Ne može se verovati niti predsedniku Crne Gore, jer je on razapet između ljubavi prema tuđoj okupatorskoj crkvi i prema tuđem jeziku.
Što se tiče ljubavi prema Crnoj Gori, nju krije u sto jama, jer se plaši da će izgubiti podršku crnogorskih janičara i popova iz regiona.
Ne može se gospodo verovati niti u crnogorske suvereniste, oni se zaista stide svoje autohtone nacije, jer cene da time samo gube glasove profesionalnih Srba iz Crne Gore.
Ne može se verovati, dakako niti onim političarima i pojedincima u Crnoj Gori koji su u poslednjih tri decenije po najmanje tri puta menjali svoju naciju, u zavisnosti od toga koja nacija im donosi najviše ličnih privilegija.
Ne može se verovati ni narodu i glasačima u Crnoj Gori, jer je nikad sluđeniji, zbunjeniji i prevareniji.
Narod kao takav zaista je sklon neviđenom mazohizmu i ume često da glasa protiv sebe, i to baš iz inata prema sebi i drugima.
Dobro, neko će se ovde opravdano zapitati - kome se onda može verovati u Crnoj Gori ljudi moji?
Iskustveno gledano, jedini koji ne glume, jedini koji su iskreni u Crnoj Gori su njeni negatori, njeni neprijatelji, janičari i ostali mrzitelji svega crnogorskoga.
Sa njima zaista nema neizvesnosti niti laži, oni toliko ubedljivo i najiskrenije mrze Crnu Goru i sve njeno, da apsolutno zaslužju veleizdajnički respekt i divljenje zbog postojanosti u nepoštovanju crnogorskih postulata.