Zijad Švrakić: Ulcinj je za mene vrh karijere
Podijeli vijest

Zijad Švrakić: Ulcinj je za mene vrh karijere

"Biti među tolikim brojem vrhunskih ljudi je čast i privilegija, a da ne pričam o stanovnicima Ulcinja, ja sam mislio da na svijetu ne postoje tako dobri i topli ljudi, ali sam bio u krivu, postoje i žive u Ulcinju".

19. jan 2025 u 06:00
Foto: Mundijal prijateljstva/Fudbaleri Sarajeva i Željezničara u Ulcinju

Piše: Stanko Radulović

Sarajevo je dva puta u svojoj bogatoj istoriji bilo šampion Jugoslavije u fudbalu, prvi put 1967. godine, a drugi puta 18 godina kasnije kada su fudbaleri u bordo dresovima predvođeni Predragom Pašićem i Husrefom Musemićem bili najbolji, u konkurenciji, sa tada na prostorima bivše Jugoslavije neprikosnovenim klubovima velike četvorke koju su sačinjavili, Crvena zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo.

Jedan od "šrafova" te sezone, gotovo savršenog mehanizma bio je i Zijad Švrakić, napadač Sarajeva koji je dao svoj doprinos u osvajanju titule.

Švrakić je bio i u Ulcinju na III Mundijalu prijateljstva koji je krajem ljeta okupio brojne sportiste sa prostora bivše Jugoslavije.

Kada smo podsjetili na to legendu sarajevskog fudbala, Švrakić je kao iz topa rekao nešto što Mundijalu prijateljstva i Ulcinju daje specifičan pečat i najbolje govori kako je doživio gostovanje u Crnoj Gori i druženje sa brojnim sportistima sa prostora bivše SFRJ.

"Za mene je Ulcinj vrh sportske karijere, nešto što nikada neću zaboraviti", kazao je Švrakić na početku razgovora za portal Aktuelno.

Kod samih organizatora se nakon III  Mundijala pojavila dilema da li okupljanje treba organizovati svake godine ili nakon prva tri napraviti pauzu, možda organizovati svake druge godine, ili kao olimpijski ciklus...

Legende na okupu: Miloš Đurković, Zoran Milenković, Švrakić i Sulejman Sinanović

"Svake sedmice što se mene tiče. Volio bih, zašto ne, ali znam da je nemoguće, Mislim da je to nešto fenomenalno i da bi idealno bilo da se održava svake godine i ne treba ga prekidati. U karijeri sam svašta doživio, bio na četiri kontinenta, u mnogim zemljama i gradovima živio, a tako nešto kao u Ulcinju nikada nisam doživio. Toliko dobrote, susretljivosti, topline nikada ranije nisam vidio.  Kada se doda prisustvo toliko velikih, grandioznih, sportista, sportskih radnika, novinara na jednom mjestu i sve to je okupio Ulcinj - vjerujte mi da je to naučna fantazija", nije prestao da hvali Ulcinj legenda Sarajeva Zijo Švrakić.

Švrakić je poželio da u Ulcinj dođe svake godine i obećao da će za termin održavanja Mindijala prijateljstva, ukoliko bude pozivan, u svom kalendaru imati posebno mjesto.

"Ne treba prekidati nešto što je fenomenalno, treba prekidati sukobe, nesuglasice i mržnju, ljubav i poštovanje treba podržavati, a ulcinjski Mundijal prijateljstva je baš ono što nam svima na ovim prostorima treba i on je pokazao svu zaludnost naših političkih nesuglasica. Nas na ovim prostorima spaja mnogo lijepih tema, a sport je jedna od njih i to treba njegovati".

Nije se zaustavljao Zijo:

"Biti među tolikim brojem vrhunskih ljudi je čast i privilegija, a da ne pričam o stanovnicima Ulcinja, ja sam mislio da na svijetu ne postoje tako dobri i topli ljudi, ali sam bio u krivu, postoje i žive u Ulcinju", zaklučio je Švrakić.

Pričati sa Švrakićem, a ne spomenuti fudbal u bivšoj Jugoslaviji bilo bi potpuno pogrešno, a u tom smislu i sezona 1984/85. je nezaobilazna tema.

U toj sezoni niko nije pomislio da bi Sarajevo moglo da se upusti u šampionsku trku, pošto su se silno pojačali Dinamo i Crvena zvezda u prelaznom roku, Partizan i Hajduk su imali formirane moćne timove, ali je tim sa Koševa sve zasjenio.

"Sjećam se te sezone kao da je juče bila. Crvena zvezda i Dinamo iz Zagreba su igrali očajno jesenji dio prvenstva, čak su neko vrijeme proveli i u zoni ispadanja, a na vrhu smo se smjenjivali mi, Hajduk, Željezničar i Partizan. Neko vrijeme smo čak Željo i mi bili dvije prvoplasirane ekipe prvenstva što je u Sarajevu kao gradu podiglo 'borbenu gotovost' do gornjih granica, ali niko nije još pomišljao na titulu, makar ne kod nas na Koševu, bilo je još mnogo utakmica da se odigra".

Kada ste zaista povjerovali da Sarajevo može osvojiti titulu i da je ekipa u stanju da prva presječe ciljnu vrpcu ispred Hajduka i Partizana, odnosno gradskog i zbog toga najvećeg rivala Željezničara?

"Odigrali smo fantastično drugi dio jesenjeg dijela prvenstva, preuzeli prvo mjesto na tabeli i napravili bodovnu prednost u odnosu na rivale, ali tek poslije utakmice u Splitu protiv Hajduka (0:0) bilo je jasno da možemo izdržati trku do kraja i da smo na dobrom putu da osvojimo titulu".

Švrakić sa dvojicom košarkaških legendi SFRJ, Ivom Daneuom i Janezom Drvarićem

Hajduk je u svom timu tada imao fantastične fudbalere, braća Zlatko i Zoran Vujović, Blaž Slišković, Ivan Gudelj, Ivan Pudar, Branko Miljuš, Zoran Vulić, Aljoša Asanović, Dževad Prekazi bili su igrači koji su i na evropskoj sceni i najvećim timovima ulivali respekt.

"Hajduk je imao zaista odlične igrače, ali mi smo bili timski mnogo jači od njih, uz to 90% nas je od pionira bio iz Sarajeva i mnogo smo voljeli svoj klub, taj kolektivni duh i ono šta nam je te godine usadio Boško Antić bili su naša ogromna prednost u odnosu na sve rivale, pa i na tako koncipirani tim Hajduka. Mi smo klapa i danas nakon 40 godina od osvajanja te titule".

Nije Sarajevo bilo tim za podcjenjivanje te sezone, naprotiv veliki broj tih fudbalera igralo je za reprezentaciju, odbrana je bila granitna, a sačinjavali su je Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Hadžibegić... o kvalitetima sjajnog Predraga Pašića ne treba trošiti riječi, i on je bio pravi vođa na terenu, potom vi, Husref Musemić je bio najbolji strijelac lige, pa Dragan Jakovljević, Muhidin Teskeredžić, Vukićević, Mehmed Janjoš, Dragan Božvović, sve fudbaleri za respekt...

"Imali smo kvalitet i jako dobru klupu, koju ne možemo ni nazvati klupom, bili smo tim, moćan kolektiv i to je presudilo".

Za mečeve Hajduka i Sarajeva vezana je i jedna anegdota kojoj su bili glavni akteri vaš kapiten Predrag Pašić i braća Vujović Zlatko i Zoran, koji su rođeni u Sarajevu.

Naime, otac braće Vujović je bio vojno lice i oni su rođeni i išli u osnovnu školu u Sarajevu, zajedno sa Predragom Pašićem, koji je bio kapiten te šampionske generacije.

Oni su bili nerazdvojni u djetinjstvu, i toliko dobri prijatelji da je Pašić bio jedan od rijetkih koji je mogao da ih prepozna i uoči razlike.

Uoči jendog meča, odlučili su da protiv Sarajeva zamjene dresove i da Zlatko obuče Zoranov, a Zoran Zlatkov i na taj način zbune i prevare protivnika. 

Prilikom izlaska na teren i njihovog pozdravljanja Pašić je odmah primjetio šta su uradilli i sugerisao ostalima, pa zamka nije uspjela.

Mundijal prijateljstva/Fudbaleri Sarajeva i Željezničara u Ulcinju

"Da, to  je jedna od priča o mečevima Hajduka i Sarajeva, sve se desilo u sezoni 1979/80. kada smo mi bili jesenji prvaci, ali je Crvena zvezda na kraju osvojila titulu". 

Rivalstvo sa Željezničarom u gradu na obalama Miljacke je nešto posebno, to je neka druga dimenzija sarajevskog fudbala i sarajevske raje...

"Mi smo sa njima uvijek bili veliki prijatelji izvan terena, tako je i danas. Rado se družimo, ali na terenu nema pardona, tamo ljubavi nema. Kad istrčimo na teren sva prijateljstva prestaju na tih dva sata. Po završetku utakmice smo ponovo prijatelji. Mi se volimo, jedino što ne volimo njihov klub, a ni oni naš. To je bio zdrav rivalitet", kroz smjeh je dodao Švrakić.

U nekim sportovima odavno postoje zajedničke lige klubova sa prostora bivše SFRJ, ali u fudbalu ta ideja nikako da zaživi.

"To bi bilo sjajno, takva liga izazivala bi nevjerovatnu pažnju javnosti, pogotovo nakon mnogo godina pauze. Mečevi protiv Dinama, Željezničara, Hajduka, Crvene zvezde, Partizana, Rijeke, Vardara, Vojvodine, Veleža, Budućnosti uvijek su bile poslastica. Osvajati bodove na gostovanjima izuzetno teško".

Problem su navijači, ali bi vjerovatno i to moglo da se obuzda kaznama kao u Engleskoj.

Uostalom Željko Obradović je potvrda da ljubitelji sporta na ovim prostorima cijene prave sportske vrijednosti. Trenera Partizana navijači u dvoranama širom regiona dočekuju aplauzima i na nogama - u Splitu, Zagrebu, Podgorici, Zadru, Ljubljani...

"Obradović je gigant, neviđen trener i čovjek, zbog njega gledam sve utakmice Partizana. Obradović je u svim gradovima gdje igra Partizan dočekan aplauzima, ne samo u regionu, nego i u Atini, Istanbulu, Milanu, Barseloni, Madridu, to najbolje govori o kakvom treneru je riječ. Zaista ovom prostoru treba još neki Obradović".

Švrakić je bio napadač i njegov posao bili su golovi, a kao igrač iz samog špica napada zna i kako je to težak posao.

Zbog toga je bilo nemoguće ne pomenuti Slobodana Santrača, najboljeg strijelca sa ovih prostora.

"Paklen napadač, strijelac bez konkurencije. Prema njemu je zaista napravljena nepravda što je tako malo utakmica odigrao za reprezentaciju, a bio je i veliki igrač i čovjek, pravi gospodin na terenu i izvan njega", zaključio je Švrakić.


Zijad Švrakić fk sarajevo Ulcinj III Mundijal prijateljstva
Izvor: Aktuelno
19. jan 2025 u 06:00

Komentari (1)

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Aktuelno.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Aktuelno.me.
Prijavi se Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.
M Mirko_neregistrovani
19.01.2025. 08:49

E ufati me śeta kakav je to bio fudbal i fudbaleri tog vremena, jedno prelijepi vrijeme kojeg više nema!

3
0
Fudbal