Piše: Tijana Lopičić
Koliko god ukazivali na strašna (ne)djela sveštenstva Crkve Srbije činjenice neprestano gube bitku pred autoritetom svetosavske mantije. Zloupotrebljavajući Božje ime, uspjeli su da svoju pastvu pretvore u pokorne sluge, iznova potvrđujući da su, zapravo, oni najgori među vjernicima – ako ih uopšte možemo tako nazvati.
Često su podsticali na rat, a svojim (ne)djelima zaslužili su i presudu Francuskog suda iz 1995. godine, koja ih proglašava odgovornim za podržavanje genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini. Kao da rituali "krvi i tla" nijesu bili dovoljna lekcija, i danas se povezuju sa krijumčarenjem naouružanja. Pored toga, sveštenstvo Crkve Srbije je umiješano i u skandale pedofilije.
Tako se svetosavlje svelo na luksuz, političku moć i razvratan život. Zato se trebamo prisjetiti riječi protorejeja dr Žarka Gavrilovića, koji je ukazivao na to koliko su episkopi Crkve Srbije odustali od svih crkvenih kanona.
„Danas ćete teško naći sveštenika koji će vam besplatno izvršiti činodejstvo. Teško je naći episkopa koji nije bogat, prebogat. Episkop je monah koji polaže tri zaveta, a među njima i zavet siromaštva. Ne sme da ima ništa svoje, čak ni mantiju. Čak i mantiju treba da mu manastir sprema i kupuje. Međutim, pojedini današnji episkopi imaju ergele konja, vinarije, latifundije, kuće, vozne parkove... Ni to im nije dovoljno, već su večno gladni ovozemaljskog dobra, čime pokazuju da rade protiv Gospoda Hrista, koji je rekao: 'Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne svega, uzme krst svoj i pođe za mnom.'“
Episkopi Crkve Srbije posebno privlače pažnju kada predstave svoj vozni park prisustvujući crkvenim saborima. Svetosavska pobožnost, čini se, najbolje se oslikava u najskupljim modelima mercedesa i audija.
A kada „produhovljeni“ Porfirije ukaže čast svojim dolaskom, jer valja dokazati političko umijeće pred izbore, ručak u njegovu čast u Porto Montenegro košta "skromnih" 10.500 eura. Sve to finansiraju pobožni vjernici, koje će nemilosrdni pogledi sveštenika odmah "opomenuti" ukoliko ne doniraju novac crkvi.
Ne oslanjajući se samo na donacije vjernika, Crkva Srbije uspješno je razvila niz nelegalnih biznisa te postala i najveći gigant sive ekonomije u Crnoj Gori. U to ime treba nazdraviti onom manastirkom koju nelegalno proizvodi i prodaje manastir „Sveti Luka“, dok Opština Nikšić bez problema prihvata nefiskalizovane fakture. Zaista su brižljivi jer čuvaju svoje vjernike od iskušenja (u ovom slučaju alkoholizma) tako što im proizvode upravo alkohol.
Neumorni su i u sprovođenju velikosrpske ideološke indoktrinacije vjernika, ili bolje rečeno, žrtava njihove propagande. Njihova djela su u potpunom konfliktu sa crkvenim kanonima, a kako je istakao protorejer Gavrilović, i protivno Gospodu Hristu. Kako je tokom jedne propovijedi Porfirije uspio da anatemiše sebe i cijeli srpski kler, a svjesni njihovih stravičnih (ne)djela, ovo zaista dobija poseban smisao. Čudni su putevi gospodnji.