Piše: Tijana Lopičić
Rezultate popisa, čiju vjerodostojnost ne dovodimo u pitanje jer je Monstat ispunio sve zahtjeve koji su postavile političke partije, ipak smatramo odrazom ideološke indoktrinacije koja se sprovodi kao oblik kulturnog genocida nad Crnogorcima.
Vjerovatno je da su pripadnici "srpskog sveta" očekivali znatno bolje rezultate, s obzirom na kontinuirana ulaganja u taj projekat, koji je sastavni dio hibridnog rata. Međutim, ovo je posljednji trenutak da spriječimo dalje sistemsko urušavanje Crne Gore.
Rezultate popisa, koje pojedini smatraju za alarmantne, u svakom slučaju treba gledati kao posljednju opomenu i poziv na konačno buđenje nacionalne svijesti Crnogoraca. Važno je naglasiti da, ukoliko velikosrpski centri uspiju izmijeniti zakon o sticanju državljanstva, za deset godina Srba će gotovo sigurno biti više nego Crnogoraca.
Uporednim prikazom broja Crnogoraca i Srba na popisima jasno se uočava zabrinjavajući trend smanjenja broja Crnogoraca. Na primjer, 2011. godine broj Crnogoraca iznosio je 278.865, što je činilo 44,98 odsto ukupnog stanovništva u Crnoj Gori. Do 2023. godine, taj broj se smanjio za 22.402, te sada iznosi 256.463 odnosno 41.12 odsto.
S druge strane, kao uspješan pokazatelj velikosrpske propagande, broj Srba bilježi rast, koji je minoran s obzirom na uložena sredstva, ali ipak vidljiv. Tako je 2011. godine Srba bilo 178.110, odnosno 28,73 odsto, dok se 2023. godine taj broj povećao za 26.260, što znači da ih ima 205.370, odnosno 32,93 odsto ukupnog stanovništva. Uzimajući u obzir da je ukupno stanovništvo poraslo za samo 13.604 osobe, ove oscilacije u popisu su alarmantne.
Ovu situaciju bitno ne mijenja ni nacionalna struktura stanovništva, ako se uzmu u obzir isključivo državljani Crne Gore, od kojih je 44,57 odsto Crnogoraca, a 33,10 odsto Srba.
Ako bi uspjeli da usvoje izmjene zakona o sticanju crnogorskog državljanstva, na čemu su uveliko počeli da rade, postoji značajna mogućnost da bi rezultati popisa 2033. godine izmijenio cijelu demografsku strukturu Crne Gore. To bi moglo dovesti do još većeg smanjenja broja Crnogoraca u odnosu na Srbe, a rezultat bi bio još izraženiji u korist onih koji se identifikuju kao Srbi, pogotovo imajući u vidu kontinuiranu političku, vjersku i kulturnu kampanju koju uspješno sprovode.
Uzimajući za primjer dešavanja u Palestini i Izraelu, možemo jasno vidjeti kako se demografske promjene, uzrokovane migracijama i velikim talasima izbjeglica, mogu dugoročno odraziti na gubitak teritorije i identiteta. Palestina je 1946. godine imala znatno drugačiju demografsku i teritorijalnu sliku nego danas. S vremenom, sve to je, uz međunarodnu podršku određenih politika, dovelo do stalnog smanjenja palestinskih teritorija. Deceniju za decenijom, Palestina je postupno gubila kontrolu nad svojom teritorijom, dok su teritorije pod izraelskom kontrolom postajale sve veće.
Ako ni ovo nije bio dovoljan alarm, onda naučimo iz primjera Bosne i Hercegovine. Istorijska je činjenica da se Srbi na njihovom prostoru javljaju tek u XIX vijeku, i to kao rezultat velikosrpske ideologije, koja se pokazala izuzetno uspješnom u sprovođenju kulturnog genocida nad Bošnjacima.
Moramo biti svjesni da smo danas zemlja koja nije uspjela da zabrani upotrebu fašističkih simbola, a pripadnici monstruoznih ideologija infiltrirali su se u sve institucije, nastojeći da sprovode svoje zadate agende. Ova situacija predstavlja ozbiljnu prijetnju demografskoj strukturi stanovništva u Crnoj Gori.
Nadam se da će se sve političke partije koje ne baštine šovinističke ideologije udružiti u očuvanju multinacionalnog i multikonfesionalnog društva u Crnoj Gori. Samo ujedinjeni možemo vratiti vrijednosti koje poštuju raznolikost i promovišu mir i toleranciju, a koje su od avgusta 2020. godine narušene velikosrpskom šovinističkom ideologijom.
