Piše: Tijana Lopičić
Teško da u Crnoj Gori postoji veći protivnik crnogorske suverenosti i zagovornik ideje „srpskog sveta” od Andrije Mandića. Njegova retorika o vladavini prava dolazi upravo u trenutku kada se Crna Gora suočava s najžešćim napadom na svoju državnost još od 1918. godine, kada je, nakon nelegalne i nelegitimne Podgoričke skupštine, prisajedinjena Srbiji. Time je izgubila svoju nezavisnost, nacionalni identitet, dok je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva prestala da postoji.
Danas, kroz drugačije metode, Mandić nastoji da sprovede isti cilj – reviziju istorije, falsifikovanje činjenica i nezakonito prepuštanje crnogorske kulturne baštine Crkvi Srbije, koja je okupirala crnogorske manastire i crkve.
Podsjetimo se da je Ustavni sud izbjegao odgovornost da ocijeni ustavnost Temeljnog ugovora, iako je i pravnom laiku jasno da je on neustavan. Političke partije, koje su prvobitno osporavale ovaj dokument, sada ga više ni ne spominju, što sugeriše da su prećutno prihvatile ovu istorijsku poharu crnogorske baštite koju je sproveo Dritan Abazović. Nije bilo relevantno ni mišljenje Venecijanske komisije, kao ni presuda Suda za ljudska prava u Strazburu iz 2012. godine, koja jasno potvrđuje da je država vlasnik crnogorskih svetinja.
Mandić ne može da prežali što nije živio u periodu podgoričke skupštine i što nije u njoj učestvovao
"Nažalost, kroz našu istoriju, uvijek se sa nekom naglom promjenom vlasti i sistema, do temelja rušilo i istorijsko nasleđe prethodnog, pa smo tako u Crnoj Gori imali rušenje Njegoševe zavjetne kapele od strane komunističkog sistema, iako je protiv toga bio, osim Srpske pravoslavne crkve, i krem društvene i intelektualne elite, a rekao bih i najveći dio građana", nedavno je izjavio Mandić.
Sklon velikosrpskoj mitomaniji, kojom indoktrinira žrtve kulturnog genocida, Mandić prećutkuje surovu istinu: da su upravo Srbi srušili zavjetnu Njegoševu kapelu, iako je bila oštećena samo na južnom zidu. Umjesto restauracije, koju je Građevinska sekcija s Cetinja 1921. godine ocijenila kao moguću, oni su je srušili i na izmještenom mjestu podigli Aleksandrovu kapelu.
Više o ovom možete pročiti u kolumni Kad propaganda nadjača istinu: Ne razlikuju Njegoševu od Aleksandrove kapele.
Mandićevo iznenadno interesovanje za borbu protiv kriminala nije prošlo bez kontroverzi. Na nedavno održanom okruglom stolu o proglašavanju kriminalnih organizacija za terorističke, namjerno je doveo kontroverznog Nebojšu Medojevića, koji je zagovarao uvođenje vanrednog stanja u Crnoj Gori. Ovakav pristup podsjeća na okupaciju iz 1918. godine, kada je vojvoda Mišić izjavio: „...da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, svim sredstvima, koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja.”
Vanredno stanje se isključivo uvodi u situacijama kada je država suočena sa ozbiljnim prijetnjama, poput ugrožavanja ustavnog poretka ili samog opstanka države. Međutim, ovakvim aktom, pod izgovorom obračuna sa kriminalnim organizacijama, ustavni poredak bi postao ranjiv, dok bi period vanrednih ovlašćenja omogućio sprovođenje projekta "srpski svet" pod apsolutnom kontrolom jednog čovjeka.
Borba protiv kriminalnih organizacija jeste nužna, ali ne kroz proglašenje vanrednog stanja, koje bi samo prešlo u ruke druge kriminalne strukture – one predvođene Aleksandrom Vučićem.
Danas, dok vlast navodno tvrdi da se Crna Gora neće povući pred kriminalom i da će kriminalne organizacije biti proglašene terorističkim, postavlja se pitanje kako će Mandić tretirati sopstvenu kriminalnu organizaciju koja je finansijski podržana od strane Aleksandra Vučića? Da li će, napokon, kao terorističku organizaciju proglasiti i Crkvu Srbije, za koju se zna da je preko OKG nabavila 100 kalašnjikova (nap.a formiran sudski predmet), shodno prepisci Sky ECC?
Mandićeva agenda pretvaranja Crne Gore u entitet "srpskog sveta"Njegovo intenzivno miješanje u sudstvo, uključujući obračun sa sudijama koje želi smijeniti te postaviti svoje, dobija poseban značaj. Na isti način bi izmjene sproveo i u Ustavnom sudu Crne Gore, čime bi srušio ustavni i pravni poredak države. Posebno je problematično što institucije poput VDT-a i Ombudsmana ne odgovaraju na otvorene primjere diskriminacije, kao što su izjave njegovih poslanika koji negiraju crnogorski jezik i pismo, iako je crnogorski jezik ISO međunardno standardizovan.
Jasno je da Mandićeva politička organizacija, pod stvarnim vođstvom Aleksandra Vučića, ne poštuje ni Ustav ni zakone i ima jasnu agendu – izmjene zakona o državljanstvu, uvođenje srpskog jezika kao službenog, predaju crnogorskih grobalja u ruke strane države, te implementaciju raznih projektata "srpskog sveta". Crna Gora bi tako doslovno bila dovededna na nivo entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
Međunarodna zajednica mora prepoznati pravu ulogu Andrije Mandića i Crkve Srbije, koja djeluje kao produžena ruka vlasti Aleksandra Vučića i Vladimira Putina. Mandić ohrabren nereagovanjem međunarodnih institucija, nastavlja sa urušavanjem Crne Gore. Zato je veoma važno da EU, NATO i međunarodni partneri ne dozvole dalje protivustavno djelovanje, jer ono ugrožava ne samo Crnu Goru, već i stabilnost cijelog Balkana.
