Mafijaško-medijski koncern Vijesti decenijama se bavi Kolašinom i perspektivama njegovog razvoja. Lutajući od industrije do poljoprivrede, Vijesti su izvještavale uglavnom negativno o ovom gradu, pa čak i kad je, uprkos njihovim naporima, Kolašin zahvaljući auto putu, viziji i upornosti kolašinskih entuzijasta, počeo da se razvija u moderan ski centar, jedan od najrazvijenijih u ovom dijelu svijeta.
Od momenta kada je Kolašin doživio investicioni bum, počinje serija tekstova o navodnoj brizi za uređenje prostora, „hipergradnji“ i nepostojećoj devastaciji Bjelasice... I to sve iz pera novinarke koja je Kolašinka, ali koja nema ni elementarno obrazovanje u oblasti planiranja prostora.
Pored toga što nema ni skromnih iskustava u održivom razvoju, ova novinarka kao „relevantne“ sagovornike na temu razvoja Kolašina citira nasumične turiste iz Srbije, i neke samoprozvane „eksperte“ - mlade volontere koji, opet, nijesu ni planeri niti imaju dodirnih tačaka sa uređenjem prostora, održivim planiranjem i razvojem. Nijedan od „analitičara“ budućeg razvoja Kolašina nema ni bazičnog obrazovanja u ovoj oblasti. O iskustvu da ne govorimo.
”Eksperti” koje ”medijski gang” koristi za reketiranje Kolašina
Zalutali turisti postaju ''eksperti''
Kako je ''novinarka'' Vijesti zamislila da svako ko zaluta u Kolašin može da drži lekcije najboljim svjetskim planerima? Jer Prostorni plan posebne namjene za Bjelasicu i Komove, radila je jedna od najboljih svjetskih kompanija u ovoj oblasti, ”Ecosign” koja je radila na preko 400 različitih planinskih projekata u 42 zemlje svijeta i stekla značajnu reputaciju, ne samo u dizajnu uspješnih novih odmarališta u Kanadi, SAD i Kini, već i u redizajnu i obnovi nekih od najstarijih i najpoznatijih evropskih odmarališta kao što su Davos, Laax, Grindelwald, Verbier i Zermatt, Švajcarska; Courchevel, Francuska i Sveti Anton, Serfaus i Soelden u Austriji.
Kolašin se razvija u skladu sa planovima ove svjetski renomirane kompanije, a jedina devastacija koja je napravljena mimo plana je ogromni parking na Skijalištu Kolašin 1600 državnog preduzeća Skijalista Crne Gore. Novinarka je žmurila na ekološke oči kada su bespravno sjekli šumu i uništavali livade i ostalu floru buldožerima kako bi izravnali zelene površine i napravili zaravan na stazi na kojoj parkiraju automobile. Ekološka svijest kolašinskoj dopisnici, i njenim nalogodavcima iz centrale ''medijskog ganga'' se nije javila ni kada je jedan dio nezakonito asfaltiran i izliveni betonski potporni zidovi, a veći dio je prašnjava zemljana zaravan koja se širi svake sezone. Sada najljepše ski staze “krasi” zemljani prašnjavi parking na sred planine.
Miodrag Miško Perović i Željko Ivanović usmjerili reketaške resurse na Kolašin: Da li su profesor matematike i njegov potrčko posavjetovali ''dopisnicu'' da nasumične prolaznike koristi kao ''eksperte'' u propagandi protiv razvoja Kolašina?
Sve to nije bila tema za “ekološku” novinarku i njen tabloid koja je, u vrijeme kada je nova vlast stopirala radove, bila protiv planske gradnje garaže na predviđenoj lokaciji iz plana Ecosign, a koja se ipak radi. Čija je odgovornost što nije izgrađena planirana garaža nego je devastirana najljepša planina u Crnoj Gori, nije tema za ekološkinju/novinarku iz Kolašina. To najbolje svjedoči o selektivnosti u izboru tema ali i o tome kakva je ekološkinja i kakva ''novinarka'' dopisnica Vijesti iz Kolašina, i kakvu uređivačku, tačnije reketašku politiku zastupa ovaj tabloid na čelu sa tajkunima Miodragom Miškom Perovićem i Željkom Ivanovićem.
Peticija protiv ''medijske mafije''
Ni za impresivan portfolio Ecosign-a nema prostora u Vijestima. Kolašinsku dopisnicu i njene šefove zanimaju mišljenja imaginarnih turista i navodnog „mladog obrazovanog Danca iz respektabilne evropske neprofitne organizacije“. Kojeg je obrazovanja mladi Danac i po čemu je neka bjelosvjetska NVO respektabilna, novinarka nije navela, što bi bile osnove u novinarskoj profesiji. Ovako će Kolašinci morati da vjeruju na riječ novinarki skromnog iskustva i NVO-ima bez biografije. Makar one koju su vidjeli.
Ali, kako se pokazalo, Kolašinci ne vjeruju svojoj sugrađanki. Pokrenuta je peticija protiv njenog izvještavanja o Kolašinu. Jer građani znaju da svojim pisanjem tjera i investitore i turiste i šalje lošu sliku o njihovom gradu u svijet.
Šta hoće „prvo“ i jedino pero Kolašina? Iz neargumentovanih tekstova se vidi da forsira poljoprivredu i mala gazdinstva, pansione, proizvodnju organske hrane. Sve je to Kolašin imao i do sada. Sljedeća faza koja je već počela zasnovana je na tome da se potencijali Kolašina uvežu sa najboljim hotelima visoke kategorije, koji će privuću turiste u ovaj grad. Sa turistima dolazi i novac, pa će organski proizvodi malobrojnih kolašinskih poljoprivrednika naći kupce. Jer razvoj planinskog turizma se ne bazira samo na skijanju, naprotiv. To znači da će Kolašin da živi i zimi i ljeti, i plasira sve što ima da ponudi.
" class="hover:cursor-pointer !my-0">Dragana Šćepanović - ''dopisnica'': Kako se sadašnja samoproklamovana ekološkinja pomirila sa nekadašnjom industrijalkom u sebi, pitanje je za stručna lica?
Naprasna ljubav prema ekologiji
Nije tačno ni poznato od kad je kolašinska dopisnica ''medijske mafije'' postala ekolog, i da li joj je to sugerisano iz centrale ovog tabloida. Sudeći po njenim tekstovima, „evoluirala“ je nedavno, jer je o ovom gradu pisala u konteksu „propale privrede“ zbog čega je, kako je tvrdila, preko 2000 Kolašinaca ostalo bez posla. U njenim ranijim radovima, posebno je pogodilo gašenje “Impregnacije”, fabrike za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju, kapaciteta 12.000 metara kubnih drvnog asortimana. Ekološki, nema šta.
Nije lako preboljela ni gašenje Fabrike aluminijsko-čeličnih užadi i sličnih industrijskih pogona. Kako se sadašnja samoproklamovana ekološkinja pomirila sa nekadašnjom industrijalkom u sebi, pitanje je za stručna lica koja se bave psihologijom. Još jedan fenomem u liku i djelu novinarke je i kako je to industrija bila dobra za kolašinski ekologiju, a turizam, koji donosi još više radnih mjesta, obezjeđuje ostanak mladih u gradu, čuva prirodu i održava mali i srednji biznis, nije? To ni ona, ni njeni sagovornici turisti iz Srbije, mladi Danci i ostali slučajni prolaznici, nijesu precizirali.
Umjesto odgovora na ova konkretna pitanja i dileme Kolašinaca oko izvještavanja o njihovom gradu i razvoju, novinarka se pravda patetikom o tome kako joj je plata ispod prosjeka i kako mora da radi dodatne fizičke poslove. I za to joj, izgleda, nijesu krivi njeni urednici i vlasnici koji joj daju platu očigledno nedovoljnu da preživi, ali podsticajnu da piše selektivne konstrukcije, već kolašinski investitori!? Ipak, u tako pretrpanom rasporedu, nađe vremena da napada kolege novinare i crnogorske medije koji razotkrivaju nedosljednost i neistine koje plasira reketaški tabloid Vijesti.
Kolašinska dopisnica, izgleda, ne može da se navikne na novu realnost a to je da Vijesti više nemaju monopol i da njihove neistine, nepostojeći sagovornici i tekstovi bez argumentacije ne mogu da prođu. Jednostavno rečeno - ljudi im više ne vjeruju, upravo zbog takve uređivačke i novinarske politike. Ne vjeruju im više ni istražni organi, pa se novinarkino prijavljivanje za nepostojeće napade završilo i prije nego što je počelo jer napada nije ni bilo. Ono što je za kolašinsku dopisnicu, njene šefove iz tabloida Vijesti i njihove prirepak NVO „napad“, u životu se zove istina - pojam koji je kvazinovinarki iz Kolašina i ''medijskoj mafiji'' očigledno nepoznat.
L.P.Đ.
