Piše: Milutin L. Cerović
Pre nekoliko dana, autor ovih redova sreo je na ulici čoveka sa zvanjem doktora istorije, nekadašnjeg apsolutnog pobednika kultnog hrvatskog kviza Kviskoteka. Pošto se poznajemo decenijama, razgovor smo započeli ovako:
"Nekada si zaista bio genije opšteg znanja i informacija. Da vidimo, kako sada stojiš s tim?"
Povodom toga, postavim mu dva jednostavna opšta pitanja iz oblasti istorije. Na moje iznenađenje, nije znao odgovore! Na kraju, postavih mu još jedno pitanje:
"Kako to da niko u Srbiji i Crnoj Gori, ni profesori ni akademici, ne znaju čija je zapravo ćirilica? Možda ti znaš?"
Usledio je šok. Počeo je da trabunja o nekakvim Bugarima i Grcima, a na kraju je priznao da nema odgovor i predložio da pitamo nekoga ko zna. Kada sam mu rekao tačan odgovor, zbunjeno mi je odgovorio: "Bravo, eto, sad ti znaš ono što retko ko kod nas zna."
Zapanjujuća realnost
Ova priča nije napisana radi hvale, već zbog isticanja šokantne činjenice da autor ovih redova mora danas, u 21. veku, da podučava srpske nastavnike, profesore, doktore nauka, akademike, novinare i širu javnost osnovnim istorijskim činjenicama. Neverovatno je koliko je Srbija u ovom veku postala duboko neznalačka, čak i kada su u pitanju najosnovniji istorijski fakti.
Ako doktor istorijskih nauka ne zna odgovore na ovakva pitanja, šta tek možemo očekivati od običnog čoveka?
Koreni problema
Međutim, postoji jedna važna kvaka u vezi s ovim neznanjem. U Srbiji postoji značajan broj učenih ljudi koji danas ne smeju da izgovore ono što je protivno uvreženim narativima, čak i kada su te narative opovrgle činjenice. Sve što razotkriva srpske istorijske mitove ili razbija odavno uspostavljene tabu teme i laži – prećutkuje se.
Ova vrsta cenzure i autocenzure još je skandaloznija od običnog neznanja. Strašno je živeti u društvu gde se kukavičluk ceni više od hrabrosti, gde se ćutanje više isplati od ukazivanja na probleme i gde poltronstvo postaje jedini način da vas primitivna okolina prihvati.
Društvo koje kažnjava znanje
Još je strašnije kada je znanje prepreka u karijeri, a elementarna neobrazovanost ili sluganstvo prednost. Naše vreme sve više podseća na anticivilizacijski period, u kojem je neznanje postalo moć, a znanje – provokacija i prepreka.
Živimo u svetu u kojem se previše znanja ne oprašta, a hrabrost da se izgovori istina smatra opasnošću. To je tužno svedočanstvo o stanju društva koje je zaboravilo da je znanje osnova svakog progresa.