Piše: Tijana Lopičić
Kada nije moguće uništiti bogatu i impozantnu crnogorsku istoriju, pribjegava se strategiji kulturnog genocida. Kulturni genocid podrazumijeva sistemsko uništavanje kulturnih, istorijskih i identitetskih obilježja jednog naroda.
Tako su nedavno Andrija Mandić i srpski premijer Miloš Vučević nizom (ne)djela ponizili crnogorske pretke i crnogorsku državu. Odavno su ova i ovakva djela prevazišla nivo provokacija.
Prvo, Vučević je ocijenio da nije bilo Mojkovačke bitke - ne bi bilo ni pobjede u Prvom svjetskom ratu 1918. godine, niti proboja Solunskog fronta.
No dotična „gospoda“ itekako znaju da je sa vojnog stanovišta, ova bitka bila apsolutno nepotrebna, jer su crnogorski vojnici žrtvovani pod izgovorom da prave odstupnicu srpskoj vojsci, koja je svoje povlačenje s teritorije Crne Gore započela 3. decembra, a završila 3. januara. Posljednji srpski vojnik napustio je Skadar 4. januara na putu za Krf.
Mandić nije poklonio sliku Njegoševe kapele, već vrlo dobro zna da je poklonio sliku Aleksandrove kapele, koja je bila i ostala simbol propasti crnogorske države
Komanda nad cijelom crnogorskom vojskom bila je prepuštena Vrhovnoj srpskoj komandi, odnosno tadašnjem srpskom pukovniku Petru Pešiću. On je kasnije, za uspješnu realizaciju stvarnih intencija Srbije, nagrađen činom generala.
Kralj Nikola bio je prisiljen, pod pritiskom Rusije, da prepusti komandu nad crnogorskom vojskom, zbog čega su zakulisnim igrama bitke vođene u interesu Srbije. Tako da je Mojkovačka bitka bila strateški veoma važna za Srbiju, kako bi se na Solunskom frontu izbjeglo prisustvo dvije vojske i dva kralja, te da bi kasnije lakše asimilirali Crnu Goru.
Drugo, Mandić nije poklonio sliku Njegoševe kapele, već vrlo dobro zna da je poklonio sliku Aleksandrove kapele, koja je bila i ostala simbol propasti crnogorske države. Ne zaboravimo da su ciljano srušili Njegoševu kapelu, iako je, prema mišljenju Građevinske sekcije sa Cetinja, 1921. godine, utvrđeno da je restauracija Njegoševe kapele bila izvodljiva.
Koliko je samo degradirajuće i nadasve mizerno gledati Mandića, poslušnog vazala, kako se dodvorava 'kralju'. 'Mandići' nijesu izvukli pouku iz skupe lekcije srbovanja kralja Nikole. Zaboravljaju da je Crna Gora preživjela vjekovini projekat kulturnog genocida nad Crnogorcima i da će, uprkos svemu, opstati.
Treće, bilo je sasvim očekivano da će položiti vijenac sa trakom trobojkom, ali nije bilo očekivano da će vojnik u svečanoj uniformi nositi četiri ocila na kapi, zbog čega je potrebno pokrenuti disciplinski postupak, jer je time oskrnavljena svečana crnogorska uniforma.
Sramotni Andrija Mandić naložio skrnavljenje crnogorske uniforme
Očigledno su ovom i ovakvim crnogorskim vojnicima zakazale istorijske lekcije. Ova kapa nastala je 1918. godine, nakon aneksije i okupacije Crne Gore od strane Srbije. Tada je izvršena nasilna integracija srpskih simbola, u ovom slučaju četiri ocila ili ognjila, uz zabranu upotrebe crnogorskih identitetskih obilježja na crnogorskoj kapi. Tek 1938. godine, podgorička „Zeta“ objavila je da se stara kapa ponovo može nositi.
Da samo ovi i ovakvi crnogorski vojnici znaju kako su tadašnji srpski vojnici bacali kape Crnogorcima i prisiljavali ih da nose one sa četiri ocila. Da li su ikad pomislili kolika je sramota bila za Crnogorca da mu padne kapa a ne da nosi takvu kapu?
Tako da je zakazalo obrazovanje pod kontinuiranom velikosrpskom propagandom, kada doživljavamo da crnogorski vojnici skrnave svečanu uniformu, sa simbolima onih koji su ih krvoločno ubijali, a o tom teroru su tada pisali i renomirani strani mediji. Sjutra će ovakvi vojnici ratovati protiv sopstvene domovine.
Kako je to davno slikovito opisao nacista Joseph Goebbels: „Oduzmite narodu istoriju, i u prvoj generaciji postaće kao rulja, a u drugoj generaciji ćete sa njima moći da upravljate kao sa stokom".
Ostaje pitanje: šta mi to institucionalno preduzimamo kao društvo da bismo se oduprli pojedincima koji su indoktrinirani četničkom ideologijom i sa kojima druga država upravlja, kako bi Goebbels rekao, kao sa stokom?
Nažalost, ništa!
