Piše:
Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ
seljak iz Građanah
____________________
Nit' je mala, nit' je slatka - al' jest srbska.
Radi se o neposrednom odrazu Srbaljima iz Srbije urođenih, a Posrbicama iz Crne Gore, putom identiteta s tamošnjom bratijom, navrat-nanos stečenih karakteristika, konkretno - sociokulturoloških ober lažavina.
Naime, u tekstu pod naslovom:
SKIDANJE PRAŠINE:
OVO NIJESTE UČILI U ŠKOLI:
Crna Gora je nastala kao turski sandžak!
objavljenom na jednom srbskom portalu, 2019. godine - njegov autor čitaocima servira grafiku koja slijedi.
Suština je napisano u legendi na ćirilici ispod grafike.
Teke je pročitah - bješe mi sumljivo.
Kako mi je grafika, još od osnovne škole, nebrojeno puta bila pred očima - sa police uzmem znamenitu, antologijsku knjigu Tomana Brajovića, objavljenu 1967. godine, čiji naslov glasi:
CRNA GORA u delima likovnih umetnika drugih krajeva i naroda
Likovna djela prikazana u Brajovićevoj knjizi predstavljaju kulturno-istorijsku građu.
Vazda sam uživa' dok sam je neumorno prelistava'.
Gledajući brojne priloge u meni je, tokom mladalačkih godina, ćeta' ponos što sam CRNOGORAC.
Tako bješe i jučer dok je opetovano prebiskavah.
Na strani 100-oj nađem grafiku o kojoj je riječ.
Ka' što vidite, u legendi ispod na tri jezika stoji:
Nepoznati autor: Crnogorci
I to je sve.
Niđe se ne spominje Cetinje i minareti (na Cetinju).
Ne spominje se ni vijek iliti stoljeće njezinoga nastanka.
Inače, podnaslov knjige glasi:
Autor knjige u Predgovoru, pomeđu ostaloga - jasno kaže (citiram):
''..., radovi likovnih umetnika izvanjaca, koje je bilo mogućno sabrati da bi se odatle izvršio ovaj izbor, nastali su od 1810. godine, kada je Francuz Vijala de Somjer (L. S. Vialla de Sommieres) posetio Crnu Goru, ..., pa do 1912. godine, kada je u Carigradu objavljeno delo jermenskog pisca Arama Andonijana - ...''
Takođe, poznato je da na prostoru Crne Gore u 18. stoljeću likovnih prikaza Crnogoraca NEMA, liše jednoga djela Filipa Vukasovića.
Crnogorci - akvarel, 1782.
____________________
Autor falsifikovane ćirilične legende nije ima' oklen preuzeti grafiku o kojoj je riječ nako iz navedene knjige, jer je u njojzi, na prostoru bivše SFR Jugoslavije - po prvi put objavljena.
Jasno, taj ''istinoljubivi'' tekstopisac se ne poziva na izvor, tj. ne navodi literaturu iz koje je grafiku sa legendom preuzeo.
Dakako, sve je jasno:
U pitanju je jedna od, na podmukli način domišljatih, prekobrojnih podvala Crnogorcima - što spada u patološki opus kontinuiranoga srbskoga djelanja protivu nas.
Začem autor ćirilične legende laže kad kaže:
- em, Crnogorci na Cetinju;
- em, u zagradi naglašeno (u pozadini se vide minareti);
- em, grafika nepoznatoga autora iz 18. vijeka?!
Prvo:
Podlom izmišljotinom pokušava poniziti Crnogorce, u smislu - da je jedno jedino, u svojoj uzvišenosti nedotakljivo i slavi nevjerovatno Cetinje, bilo pod turskom okupacijom, na kojemu su Turci (mimo živijeh Crnogoraca) natenane izgradili džamiju.
Da je na Cetinje/u postojala džamija, zisto bih bio među onijema koji to ne bi nipošto prećutali - naprotiv!
Zašto?
Zarad toga što mi, Crnogorci dukljanskoga porijekla iskreno mislimo i u skladu s tijem pravo zborimo, a to, pomeđu ostaloga - znači da: sve postojbnike Crne Gore, rodoljube svoje Domovine, ne glede na vjeru - skupa sa ateistima, jednako gledamo, što će reć': ka' naše sunarodnike - ka' svoje bližnje!
Mi smo jedno!
Drugo:
''Gurajući'' period nastanka grafike što dalje u prošlost, a vezujući je za Cetinje - autor manipulišući bježi:
- u 18. stoljeće kad su pisani izvori oskudniji;
- u doba iz kojega usmeno predanje do današnjih dana teže dopire, ili je izblijeđelo;
- u zonu navodne nemoći arheologije.
Sve je sa autorove strane urađeno s ciljem da mu laž lakše ''prođe'', tj. ne bi li čitaloci pomislili da je džamija, može bit', nastala u doba vladikata, pa je, eto, nekim čudom, još nekoje vrijeme bajagi skapulala, sve do i u doba prvih Petrovića, koji nijesu odma' uložili, ili od Turaka, do neke ure - nijesu ''smjeli'' uložiti da je oburdaju.
Takvu ''istinu'' potom razni srbofašističko-kleronacističko-prokletosavskolitijaški fakini i hulje šire dalje.
NO, LAŽ IM JE U KRVI.
TO JE VEĆ VIŠA SILA.
A, I DIO STRATEGIJE.
____________________
Mimogred:
Autor teksta ne zna da su se velje, u odnosu na klasičnu crnogorsku kapu, naglašeno izdužene kape (obratiti pozornost na kape Crnogoraca u desnoj polovici grafike) kod nas đekad (i samo pođeko) počele nositi tek 1840-ih godina.
Nikad ih prije bilo nije, a ponajprije su ih glavari nosili.
Primjerice radi:
Mirko Petrović-Njegoš, Veliki vojvoda od Grahovca
Radonjić Novak: Vojvoda Radonjić
Navedena činjenica, glede ''veljih kapa'', glavni je kriterij(um) za datiranje grafike nepoznatoga autora o kojoj je riječ, a to znači: najprije polovicom ili tokom druge polovice 19. stoljeća - što opetovano znači: minimum 50-60 do 100 i kusur godina poznije no što je ''datira'' zluradi autor zluradoga teksta.
Ukoliko je, pak, tekstopiscu ozgor predočeno bilo poznato, potom mu drski (na)um ne dozvoljava da se bavi istinom.
Srbalji i Posrbice ne brenuju činjenice.
Ma, uvriježena srpska posla.
____________________
Začem Srbalji i Posrbice tako gadno i toliko masno lažu?
Znate, kad je neko šampion, on će sve učinjeti da ostane na šampionskom tronu, iako se, realno - ne moraju nimalo bojati da će ih ikad iko u lažinjanju preteći.
To je prosto nemoguće.
Kad su lažavine i podmetačine u pitanju, Srbalji iz Srbije i (ugrožene) Posrbice iz Crne Gore ostaju apsolutni: balkanski, evropski, svjetski i olimpijski prvaci.
____________________
Bog me je pogleda' što ne vjerujem ama nijednoj srbskoj riječi uperenoj protivu Crne Gore, Crnogoraca, Cetinja, što će reć' - protivu CRNOGORSTVA.
Moramo znati da je istina sasma obrnuta od onoga što tamo-oni za nas zlonamjerno laprdaju.
Nimalo ne vjerujem srbskoj slatkorječivosti ni ''kad (nam) darove (do)nose''.
Jedino vjerujem onim malobrojnim istinoljubivim, časnim Srbima, koji su iskreni prijatelji Crne Gore i nas Crnogoraca.
Njih je lako prepoznati.
Neki među njima pišu za portal Aktuelno.
____________________
P.S.
Bjeh zaključio štivo, kadli, sasvijem nenadano, od jednoga mojega sjajnoga: prijatelja, intelektualca, gospodina i Crnogorca, koji je bio u toku na čemu u potonja dva dana radim, putom e-mail-a dobih izvanredan podatak o knjizi koja je njemu malo prije po prvi put došla u ruke.
Kako, spram dogovora, za koji minut štivo šiljem portalu da bi śutra ujutro bilo objavljeno, nemam vremena da, na osnovu tek pristiglih mi noviteta u vidu dvije fotografije - dalje odgovorno istražujem.
To ostaje moja namjera kad mi knjiga bude dostupna.
Ipak, smatra' sam za potrebito da sa vama podijelim frešku informaciju.
Naime, nedavno je iz štampe izašla:
A, u knjizi i likovni prikaz koji slijedi (objavljen u Stuttgart-u, 1860.).
Molim, uporedite pozadinu, ... (sporad lakšega sagledavanja dvije grafike su jedna pokraj druge).
Poštovani čitaoci, prepuštam vam da ponaosob priloženo analizirate, i na osnovu utiska zaključak formirate.
I, ne pozabite (zaboravite) na onu ''dobroćudnu'' ćiriličnu legendu.
____________________
