Politička scena u Crnoj Gori je čisto zastiđe. Ono malo dostojanstva koje je postojalo u javnom životu političkih djelatnika, izgubljeno je nakon 30. avgusta 2020. godine, kada su svojih pet minuta na vlasti dočekale horde neiživljenih demagoga i poslušnika bez trunke intelekta i integriteta.
Ponekad je dovoljno samo pogledati ko nam je na čelu vlade i države, pa da nas obuzme osjećaj stida. Da ne govorimo o ministarskim funkcijama koje su toliko degradirane ogromnim brojem resora u izvršnoj vlasti, da ministri, uz harizmu prosječnog seoskog konfencijaša, više nemaju nikakav kredibilitet.
Ipak, na našoj političkoj sceni postoji i onaj segment koji je toliko opskuran u svojoj bijedi da je izvan granica zastiđa, a u neđelju veče manifestovao se u svom svojem sjaju.
Nakon što su održani izbori u Berenama dva klovna političkog zastiđa dominirala su javnim prostorom.
Predsjednik kombi partije Slobodna Crna Gora, bivši Crnogorac, koji je za apanažu postao profesionalni Srbin, Vladislav Dajko Dajković imao je solo nastup apsolutne patetike, bestidnosti i bezumlja.
Njemu je toliko teško palo što nisu uspjeli da osvoje nijedan mandat na izborima u Beranama da je nakon psihotično-patetične tirade o tome kako, „nikad nećemo odustati od naše borbe za slobodnu Crnu Goru“ – zaplakao. Video koji kruži društvenim mrežama govori više od hiljadu riječi.
Dok je Dajko ispoljavao mestralne izlive patetike, bruke i sramote, potpredsjednik Vlade (teško Crnoj Gori) i predsjednik Demokrata Aleksa Bečić, je pokazao još jedan biser iz svog repertoara intelektualne lobotomije.
„Tvrd je orah voćka čudnovata, polomi ga al’ zube ne slomi“, kazao je Bečić pokušavajući da ispadne pametan, misleći da citira Njegoša pred svojim pristalicama u Beranama u neđelju veče.
Iako Njegošev stih glasi: „Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi“, to vjerovatno neće smetati Ljalju da nastavi sa ispoljavanjem svoje neizmjerne gluposti i ubuduće.
Sve u svemu, svaki iole samosvjesni građanin Crne Gore, bez obzira na nacionalnu, političku i vjersku pripadnost mora da se zapita – da li smo ipak ovo zaslužili?
