Danas je u 73. godini umro Dražen Dalipagić, jedan od najboljih jugoslovenskih, ali i evropskih košarkaša u istoriji.
Dalipagić je bio jedan od onih zlatnih momaka koji su svjetsku, a pogotovo evropsku košarku, obojili u plavo i dali igri pod koševima note umjetnosti kakve mogu samo djeca Balkana.
Ponikao je u mostarskom Veležu, gdje je u mlađim kategorijama igrao na poziciji centarhalfa (danas štoper) i nosio dres sa brojem pet, koji je u to vrijeme u prvom timu pripadao igraču mostaskog velikana koji se zvao Dane Prajo.
I tako je Dalipagić u Mostaru po svom starijem klupskom kolegi dobio nadimak Prajo, koji mu je ostao do kraja života, iako se kasnije zbog visine opredjelio za košarku i nije pogriješio.
Po njegovom dolasku u Beograd navijači Partizana skovali su parolu "Kića i Praja, pobjede bez kraja".
Dalipagić je bio poznat po fenomenalnom skok šutu sa krilne pozicije, a još 70-tih godina prošlog vijeka imao je odraz iz mjesta 95 centimetara, tako da ga je bilo izutetno teško čuvati i blokirati.
Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je sve što se moglo osvojiti, tri zlatne medalje na Evropskim prvenstvima 1973. u Barseloni, potom dvije godine kasnije u Beogradu i 1979. godine u Liježu.
Sa Jugoslavije bio je i svjetski šampion u Manili 1978. godine kada je proglašen za najboljeg strijelca i košarkaša Mundobasketa.
Kruna generacije bile su Olimpijske igre u Moskvi kada je Jugoslavija osvojila jedinu zlatnu olimpijsku medalju.
Dalipagić je pored toga osvojio i brojne medalje na najvećim takmičenji,a, ali bi ih bilo teško sve nabrojati, a 1977. i 1978. godine proglašavan je za najboljeg košarkaša Evrope, dok je 1978. godine bio i najbolji sportista SFRJ.
Inače. Dalipagić je za najboljeg košarkaša Evrope proglašavan ukupno tri puta.
Njegov dolazak u Partizan 1971. godine promijenio je istoriju ovog kluba. On i Dragan Kićanović nosili su zajendo igru Partizana i reprezentacije, a ostaće zauvijek zapisano da su 1979. godine u prosjeku postizali preko 35 poena, odnosno više od 70 poena po utakmici zajedno. U finišu te sezone u Kićanović (897) je na vrhu liste strijelaca pretekao Dalipagića (875) i bio najbolji strijelac lige.
Te sezone Partizan je ukupno postigao u prvenstvenim utakmicama nevjerovatnih 2.872 poena, odnosno preko 110 po utakmici.
Vjerovatno zauvijek ostaće zapisan Dalipagićev rekord iz sezone 1981/82. kada je u Prvenstvu Jugoslavije bio najbolji strijelac lige sa ukupno 944 poena, odnosno 42,9 po utakmici i to u vrijeme kada još nije bilo trojki.
Njegov rekord pokušao je da obori Dražen Petrović, pa iako je u prvomm kolu protiv juniora Olimpije ubacio 117 poena, mladi Šibenčanin se zaustavio na "svega" 905 poena u sezoni.
U Italiji je na jednoj utakmici Dalipagić postigao 70 poena, baš na današnji dan 25. januara 1987. godine, a karijeru je završio sa prosjekom od preko 33 poena po utakmici.
U Italiji je bio tri puta najbolji strijelac lige, a trojke je šutirao u prosjeku preko 47 posto.
Najbolji je strijelac reprezentacije SFRJ sa ukupno 3.700 poena, a iza njega je ostao Dragan Kićanović sa 3.330.
Za njega je veoma zainteresovan bio jedan od najboljih timova NBA lige 70-tih godina prošlog vijeka, Boston Seliks, bio je u kampu "Kelta", oduševio i bio najbolji igrač, ali se vratio u Jugoslaviju jer u tom slučaju ne bi mogao da igra za reprezentaciju.
Dalipagić je za Jugoslaviju igrao na Evropskim prvenstvima 1973, 1975, 1977, 1979, 1981 i 1983. godine. Na Svjetskim prvenstvima 1974, 1978, 1982. i 1986. godine, kao i na Olimpijskim igrama 1976, 1980. i 1984. godine. Ukupno je odigrao 243 utakmice od 1973. do 1986. godine.
Osvojio je dve bronze, srebro i zlato na svetskim prvenstvima, uz po jedno zlato, srebro i bronzu na Olimpijskim igrama. Njegovu kolekciju upotpunjuju još tri zlatne i po srebrna i bronzana medalja sa Evrobasketa.
Predsjednik Košarkaškog saveza Italije Đovani Petruči saopštio je da će tokom vikenda sve utakmice u Italiji započeti minutom ćutanja povodom smrti jednog od najvećih košarkaša koje je Evropa vidjela.