Piše: Vukašin Perović
Dešavanja u Beogradu. A što tačno traže desetine hiljada đaka, studenata, radnika i penzionera? Jedan dio traži da se kazne odgovorni za tragediju u Novom Sadu. Ostali bi da maknu Vučića jer je izgubio Kosovo, jer nije pripojio dio Bosne, što nije poslao vojsku na Crnu Goru, što nije ušao u federaciju sa Rusijom i Bjelorusijom, što misle da oće u Evropu…
Ustvari, promjene koje traže su formalne i personalne, suština srpske politike bi ostala ista. Jer 90% protestanata misli da Crna Gora i Bosna ne treba da postoje, da je Kosovo srce Srbije, da su Crnogorci Srbi, da su Makedonci ustvari Bugari, da Makedonija pripada Srbiji, da je ćirilica srpka, da crnogorska i makedonska crkva ne postoje, da Bošnjaci ne postoje, da je crnogorska istorija njihova istorija, da genocida u Srebrenici nije bilo, da je Ratko Mladić heroj, da je Čiča Draža antifašista, da Jadransko more treba da se zove Srpsko more, da su Hrvati pokatoličeni Srbi… Oni ne bi da mijenjaju Vučićevu politiku, nego bi samo novog Vučića koji bi bio bolji, jači i uspješniji. Zato te promjene, nas normalne u Crnoj Gori i ne treba da interesuju.
Promjene u Srbiji ne interesuju ni posrbljene Crnogorce. Znaju oni da Srbi one lakome Crnogorce plaćaju 120 godina, pa će ih plaćati i poslije Vučića. Zato Mandić, Pipun, Spajić i ostali sužnji, ne stecaju od eventualnih promjena u Beogradu. Jer ko god u Srbiji da dođe na vlast, trebaće mu sluge u Crnoj Gori. A za dobre sluge kao što su oni, nema loših gospodara. Tako da što se Crne Gore i regiona tiče, i poslije Vučića će doći Vučić.
Jedino što može biti dobro je što su se Vučić i ostali srpski kreatori mraka na Balkanu, o svome jadu zabavili. Pa nema jasne strategije za njihove najamnike u Crnoj Gori. Sudaraju se Mandić i Spajić, sekta se ne javlja i čeka rasplet, Milatović ni tamo ni ovamo, sudsvo i tužilaštvo nesinhronizovano, Pipunu se fore izlizale, Laković bi da bude Pipin umjesto Pipuna, Cipelićka se ne gasi, Mooomo utihnuo… “Sve se čojek bruka sa čojekom…”, reka bi Rade Tomov.
A narod? Narod ne može da vjeruje. U nekom polusnu, u mrklom mraku, trlja oči. Može li svanuti Crnoj Gori, pa da progleda narod? Sporo se kod nas sve dešava. Načekaćemo se.
