Piše:
Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ
seljak iz Građanah
____________________
PRILOG IZUČAVANJU OTPADNIČKOGA MENTALNOGA SKLOPA POSRBLJENIH CRNOGORACA (POSRBICA) UDATIH U SRBIJI
(od 1740-ih do 2020-ih)
Treće poglavlje
(dokazne činjenice za postavljenu hipotezu; kakav domaćin - takav musafir)
I mimo svekolike osobitosti ovdašnjega, dukljanskoga gena on u Srbiji - među Srbalje, tokom jedne-dvije generacije i nekako opstane (ni to nije zagarantovano), a u trećoj-četvrtoj on se ''modifikuje'', iliti - izrodi.
Petoj generaciji iseljenika lijeka nema - posrbljavanje joj se neizbježno sprema.
____________________
Napomena:
Riječ je isključivo o onima koji odolen ka' Crnogorci u Srbiju otidoše!
Glede negda preseljenih, i svih koji se i ove godine na te bande preseliše, a koji već u Crnoj Gori ''metamorfozom'' u Posrbice stasaše (što je, posebice u potonjih 35 godina - uzelo silnoga maha patološkoga nivoa): tamo-oni se nikad očima ne viđeli.
____________________
Nije ni puko posrbljavanje jedina rđa koja Crnogorce tamo stigne, no što se dostina njih izdajnički i na fukarski način protivu Crne Gore obrnu.
Drugojače rečeno:
Grom u njih pukne oni čas kad se crnogorske kape odreknu - a (fig.) šajkaču na tintare natakare, i (bez fig.) njojzi se zareknu.
Malo po malo, tizi otpadnici se s tamošnjim domorocima srodiše i sasvijem poistovjetiše, pa:
- na tuđinski, tj. neprijateljski način protivu Crne Gore, Domovine svojih predaka i porijekla obrnuše (poput: Idža Garašanina i brojnih drugih);
- čin sramne i sramotne bježanije prihvatiše (poput: Arsenija III (1690.), ili vojvoda: Živojina Mišića, Radomira Putnika, Petra Bojovića, i (iz jedne još nečasnije perspektive) Petra Pešića (1916.)); opetujem, što za njihove pretke koji u Crnoj Gori življahu - sasvijem nepoznata ''ekskurzija'' bijaše;
- opanke šetaše (nije, valjda, da su Turci preskakali nevjeste dođoša iz Crne Gore, tj. njihovih našljednika, odnosno - nije, valjda, da su Turci nevjeste po Srbiji selektivno jahali; tako da nam ubuduće bude jasno: potomci (barem dijela) Crnogoraca davno odlepršalih u Srbiju - šetali su opanke; prijenulo im od Srbalja).
Dakle:
Pošto se na te bande staniše - na svaku bruku se navadiše!
Zatečena, dubokoukorijenjena narodna tradicija na prostoru-podneblju Srbije - Crnogorcima, ka' dođošima, nametnula je ''kulturu ponašanja''.
____________________
Mimogred:
Čiji gen diže Bunu protivu dahija i Prvi srbski ustanak, 1804. godine?!
Od 32 prvaka tijeh događaja, čak, 28 ih je bilo porijeklom iz Crne Gore!
Da im Crnogoraca ne bješe - Srbalji još 100 godina (najtačnije rečeno: ama nikad) ustali ne biše.
Crnogorci im stvorismo i to jado istorije koju imaju, pošto ih Turci poklopiše.
No, i junaštva u Crnogoracah na te bande ima dok ih još ovdašnja traga (soj, krv, porijeklo) drži; priśetimo se ozgor spomenutoga: ''čina sramne i sramotne bježanije''.
____________________
Znači:
Crnogorski mentalni sklop premješten u Srbiju potraje samo do jedne ure, tj. dok se u pestokupljevinskoj kaši razvodnji.
Četvrto poglavlje
(odgonetka)
Zanimljivo je da Crnogorci koji u Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, ili bilo đe drugo po svijetu bijelomu, pasaše i tamo ostaše - nikad, ali nikad se spram Crne Gore neprijateljski ne vladaše, tj. sa samijema sobom se međ' drugima ne sprdaše, što će reć' - sebe ne ponižavaše, nit' njihovi potomci za Domovinu svojih predaka slova jednoga grdnoga javno ne kazaše.
Jedan te isti narod na četiri strane svijeta se raseli, a samo se u Srbiji ofuca, iliti - izrodi?!
Kako je to moguće?!
Nije nam ovđen potrebita nikakva par excellence stručna iliti naučna, tj. potanka multidisciplinarna uporedna analiza iz oblasti: psihologije, opšte sociologije, sociologije kulture, filozofije (etike), povjesnice, etnogeneze etc.
Stvar je jednostavna:
Prihvatajući različit vremenski, povjesni kontekst - ogromna višina Crnogoraca, koji se u Srbiji u Posrbice preobratiše (čast i čest malini onijeh koji to ne učiniše), iz generacije u generaciju, već skoro će 300 godina - funkcioniše po istom modelu.
Ključno:
Osnovni uzrok tomu je u domorocima Srbije, tj. u pitanju je njihov:
- višak nesojluka i fukarluka;
- manjak kodeksa časti i principa čojstva;
ka' i stoljećima već (bez patisanja i u doba SFRJ):
- ober neprijateljsko ophođenje spram Crne Gore od strane vlasti Srbije (a: ''kakva pučina - takva vlast'' ).
Predani onoj narodnoj: ''ura piću cijeni'', svojim gnusnim dodvoravanjem i dokazivanjem pred podlacima i maherima Pestokupljevinovićima (i međusobno), a sve zarad namještenja svojih zinutih golih guzica, ubrzo ili vremenom - Crnogorci sve ozgor nabrojano ka' vrline prihvate!
Takvi nikad otužne posljedice svoje sramne izdaje Crne Gore, i sramotne lične prodaje neće da shvate - niti ih vajni, odbačeni obraz drži da se korijenima, dostojanstvu vrate.
Ali, ima još nešto:
Nipodaštavajućim, neprijateljskim, pa i krvničkim ophođenjem dijela tamošnjih odrođenih Crnogoraca spram Crne Gore, postojbine njihovih predaka - oni se svojim (mrtvijema) precima podsvjesno svete.
Začem?
Pa, preci tijeh odroda su:
- čast i čest imali;
- čistotu i čojstvo nosili;
- za strah nikad nijesu znali;
- dostojanstvom i ponosom prkosili;
i najvažnije (što je odraz prethodno navedenoga):
- ka' postojane i slobodi odane - niko ih nikad na nijedan božji način nije mogao kupiti.
Obraz i CRNOGORSTVO im nije bilo na prodaju - za razliku od gro njih u Srbiju iseljenih: nečasnih, samoponiženih, prodanih - ubogih.
Ipak, tizi nesretnjici su neđe sasma svjesni svoje ništavnosti, pa upravo uslijed toga, pokušavajući to na neizgrađen način pobijediti, tj. đekad sopstveno ništavilo prividno nadgornjati, i pred drugima se toboš dokazati, a sami sebe zavarati: još agresivnije na Crnu Goru hule, i mira joj ne daju.
To su prosto psihološki mehanizmi po kojima ništaroba (svih sorti) ''tancuje''.
____________________
Nastaviće se ...