Novinar Thomas Friedman je u svojoj sedmičnoj kolumni u novinamaThe New York Times pisao o dugom telefonskom razgovoru između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina o tome kako okončati rusko-ukrajinski rat.
Istakao je jasne kontradiktornosti u izjavama obje strane, otkrivajući ključne tačke koje izazivaju sumnju u iskrenost i efikasnost Trumpovih napora u pregovorima s Putinom.
Friedman je rekao da ne vjeruje ni u jednu riječ koju su obojica izgovorili o njihovim privatnim razgovorima „jer je od početka postojalo nešto sumnjivo u vezi s dogovorom između Trumpa i Putina o Ukrajini“.
Podsjetio je na neke događaje iz moderne istorije, upoređujući Trumpov ishitreni pristup pitanjima vanjske politike s pristupom koji su imali bivši američki zvaničnici poput bivših ministara vanjskih poslova Henryja Kissingera i Jamesa Bakera.
Primjer Henryja Kissingera
Prilikom pregovora o razdruživanju između Izraela i Egipta te Izraela i Sirije, Kissingeru je trebalo više od mjesec dana intenzivne diplomatije da postigne dva sporazuma koja su okončala Oktobarski rat 1973. godine.
Friedman je ismijao način na koji su Trump i Putin postigli sporazum o 30-dnevnom primirju u Ukrajini, uključujući energetiku i infrastrukturu, istovremeno naglašavajući potrebu da se odmah započnu razgovori za postizanje šireg primirja.
Pitao se jesu li dva sastanka između američkog izaslanika Stevena Witkoffa i ruskog predsjednika te dva telefonska poziva između Trumpa i Putina dovoljna da okončaju rusku invaziju na Ukrajinu pod uslovima razumnim za Kijev.
Izrazio je zabrinutost da bi Trumpov dogovor s Putinom mogao predstavljati „prodaju“ Ukrajine, što bi ostavilo trajnu mrlju na Trumpu i njegovoj administraciji.
Napomenuo je da Sjedinjene Američke Države nikada nisu „prodale” zemlju koja se bori za slobodu nakon što su je podržavale zajedno s njenim saveznicima više od tri godine.
Trump ne shvata da Putin njime namanipuliše
Friedman je osudio Trumpovo isključivanje evropskih saveznika iz pregovora s Putinom uprkos njihovom značajnom doprinosu podršci Ukrajini, koji je, kolektivno gledano, premašio doprinos SAD-a.
Smatra da ignorisanje saveznika slabi poziciju SAD-a i daje Putinu prednost u pregovorima, dovodeći u pitanje razloge zbog kojih je Trump odlučio prekinuti isporuku vojne i obavještajne pomoći Ukrajini, a zatim je ponovo pokrenuti.
Objasnio je da je ono što je bivše ministre vanjskih poslova Kissingera i Bakera učinilo efikasnim pregovaračima jeste to što su znali iskoristiti saveznike za jačanje američke moći.
U svom članku Friedman tvrdi da Putin koristi Trumpa kako bi ostvario svoje veće ciljeve, poput podrivanja zapadnih sigurnosnih saveza i destabilizacije SAD-a.
Prema njegovom mišljenju, Trump nije shvatio da Putin i kineski predsjednik Xi Jinping nastoje umanjiti američki utiecaj u svijetu.
Fridman je naveo da mu je ruski vanjskopolitički analitičar u Moskvi, kojeg nije imenovao, rekao kako Trump ne shvata da Putin njime manipuliše kako bi oslabio međunarodni položaj SAD-a, destabilizovao njegovu unutrašnju situaciju i uništio mrežu njegovih bezbjednosnih saveza, posebno s Evropom.
SAD kao pion Rusa i Kineza
Analitičar je iznio tvrdnju kako i ruski i kineski predsjednik žele ograničiti utjecaj SAD-a na zapad umjesto da se miješa u Evropu ili azijsko-pacifičku regiju, pa ga vide kao pijuna kojeg obojica koriste za postizanje ovih ciljeva.
U kolumni se ponovo kritikuje Trumpova nejasnoća u pogledu njegovih zahtjeva prema Rusiji, što izaziva sumnje u njegove lične motive. Pozvao je na usvajanje strategije u skladu s američkim interesima i demokratskim vrijednostima, kao što su prekid vatre bez teritorijalnih ustupaka, podrška članstvu Ukrajine u Evropskoj uniji i jačanje međunarodnih mirovnih snaga.
Friedman je svoj članak završio izražavanjem duboke sumnje u istinitost Trumpovih i Putinovih izjava te je iznio tvrdnju da bi odluke koje se danas donose mogle imati katastrofalne posljedice po demokratiju i stabilnost Evrope. Smatra da Trump treba braniti američke interese i globalne vrijednosti umjesto da promoviše nejasne lične interese.
