Euro je krajem prošle nedjelje pao na najniži nivo za dvije godine. Više je razloga za klizanje eura fundamentalne prirode te se čini da možda svjedočimo početku vrlo burnog razdoblja istorijskih velikih svjetskih valuta, a ne samo eri trgovinskih ratova koju bi mogao aktivirati Donald Tramp primjenom 60-postotnih tarifa na uvoz iz Kine, te 10-20-postotnih na uvoz iz ‘ostatka svijeta‘, piše Jutarnji.hr.
Hoćemo li svjedočiti razdoblju u kojoj ćemo strahovati za euro zbog sličnih razloga kao što smo nekada pribojavali oscilacija hrvatske kune ili dinara?
Izvještaji o slabijim poslovnim aktivnostima unutar eurozone od očekivanih bili su samo najnoviji okidač slabljenja eura u odnosu na dolar.
Osim opšte zebnje za budućnost evropske ekonomije, evro-brige na valutnim tržištima aktiviraju se na sve konkretnije najave globalnih trgovinskih ratova predvođenih Trampovom doktrinom carinjenja svega svima.
Za zajedničku valutu, koja se trenutno koristi u 20 od 27 članica EU, posebna je nevolja to što je postalo očigledno da će Evropska centralna banka (ESB) odvojiti smjer svoje politike od generalnog kursa Federalni rezervi Sjedinjenih Država.
Zbog robusnog sisitema američke privrede Amerikanci sebi mogu priuštiti odmjereniji pristup te iz Federalnih rezervi emituju poruke da će usporiti sa daljnjim spuštanjem kamata.
Istovremeno svi ugledniji zvaničnici ESB-a najavili su dalje popuštanje monetarne politike te sami stvaraju utisak da nema drugog izbora nego hitno podstaći privrednu aktivnost, a prezaduženim vladama olakšati vraćanje dugova.
Član Upravnog veća ESB-a, Fransis Vileroj de Galhau, eksplicitno je poručio da je s šeficom, Kristin Lagard dogovoreno da se ESB neće oslanjati na smjer kojim idu Federalne rezerve te je najavio da bi dvije ključne banke zapadnih liberalnih demokratija mogle krenuti na suprotnu stranu.
Kakve su implikacije promjene u nastupu ESB-a i na uslove života i poslovanja u mjesecima koji dolaze? To što će ESB i Fed svaki vući na svoju stranu ne zvuči umirujuće.
U ovom trenutku ne može se reći znači li to da li hipotetski trgovinski odnosno tarifni rat može eskalirati i u monetarni.
Signali s tržišta govore o visokom stanju napetosti, ne samo u finansijskom sektoru, nego svuda u realnoj ekonomiji.
Mnogi se pokušavaju pripremiti za nove uslove poslovanja uz tarife, stoga jako žure, pa vuku vrlo rizične poteze koji se trenutno čine mudro.
Na primjer, Amerika inače uvozi oko 4,4 milijardi dolara italijanskih prehrambenih proizvoda i pića, pa su Italijani, u strahu od Trampovih tarifa, bukvalno razgrabili najveće hlađene kontejnere za prevoz prehrambenih proizvoda, sve da bi nagomilali zalihe u Sjedinjenim Državama.
Procjenjuje se da će zbog agresivnog forsiranja vrijednost izvoza italijanske hrane i pića do kraja ove godine dostići 7,8 milijarde dolara, sve da bi se prepunila američka skladišta.
U poslovnim novinama najozbiljnije se piše o tome kako je problem u tome što italijanski sirevi ne mogu brže dozrijevati nego što dozrijevaju, jer su već iskorišćene sve varijante za maksimaliziranje isporuka u Sjedinjene Države.
Počinje se pričati o zastojima u lancima snabdijevanja zbog navale na brodske kapacitete s destinacijama u američkim lukama, a niko niti ne može naslutiti gdje će biti kurs dolara i eura za mjesec dana, a kamoli za tri mjeseca.
Ukoliko, na primer Tramp jednostavno odustane od opštih tarifa pa krene cariniti ‘samo‘ djelove uvoza iz Kine, to će značiti da su italijanski proizvođači sira previše forsirali izvoz; imali su veće izdatke za sirovine, proizvodnje, transporta i skladištenja nego što su trebali imati, a uopšte ne mora značiti da im žurba jamči zadržavanje prodaje u Sjedinjenim Državama na istom nivou.
Sa zalihama u Americi mogu ostati kao riba na suvom.
A pri tome kretanje kursa drastično utiče na međunarodnu trgovinu i, posledično, profitabilnost: kurs može dramatično pojačati negativni učinak tarifa na izvoznike, ali može otići i potpuno suprotnim smjerom.
Stoga je vrlo nezgodna situacija ako mnogi menadžeri jako žure, povlače izvanredne poteze jer se žele prilagoditi očekivanom scenariju, a zapravo uopšte ne znaju i ne mogu znati što ako se za 2-3 meseca nađu u situaciji suprotnoj od očekivane.
Slične poteze kao italijanski proizvođači sira vuku preduzetnici u celom jektru evropskih proizvodnih djelatnosti.
Njemački menadžeri u posebnoj panici
Njemački menadžeri trenutno su u posebnoj panici. Stanje je alarmantno. Trgovinski suficit Njemačke sa Sjedinjenim Državama iznosio je 63,3 milijarde dolara, a njemački izvoznici upravo jurišaju isporukama na Sjedinjene Države, sve da prestignu tarife; samo u septembru njemački izvoz u Ameriku porastao je na mjesečnoj bazi za 4,8 posto.
Nije kvantna fizika izračunati kakva bi bila posljedica uvođenja 20-postotnih tarifa na sav nekineski uvoz odnosno na njemačkih 63,3 milijardi dolara godišnje.
Šef Bundesbanke Joakim Nagel već uvodi pojam „geoekonomske fragmentacije“, ali objektivno ne može znati niti gdje će ga odvesti kurs euro-dolar.
Pitanje tarifa postavlja se doslovno na svakom širem sastanku njemačkih menadžera. U autoindustriji je panika. Vrijednost izvoza njemačkih vozila u Sjedinjene Države iznosi oko 33,9 milijardi eura. U slično drami je i ostatak „temeljne industrije“.
Njemački menadžeri više ne znaju koliko će zbog kursa koštati mašinerija i mehanički uređaji na američkom tržištu, a godišnje ih izvezu oko 32 milijarde eura. Slične problem s planiranjem imaju i sve ostale evropske izvozne privrede, pa stoga i EU kao cnelina.
Generalno gledajući ipak se može reći da previše straha da euro na kratki rok može nadjačati dolar i druge važne valute.
Razlog za to je tvrdi stav zvaničnika ESB-a da im loše privrede pojedinih važnih članica, kao i prezaduženost notorno fiskalno neodgovornih članica eurozone praktično nalaže stimulativnu monetarnu politiku odnosno serijsko rezanje kamatnih stopa kad god proceduralno imaju priliku.
Ako se Amerikanci suzdržavaju o novog ulaska u nastavak monetarnog eksperimentiranja s hiper-podsticajima, onda je jasno da će dolar zbog viših kamata svakako biti privlačniji investitorima nego euro.
Takva politika ESB-a rizikuje oživljavanje inflacije, kao i dalju zomobifikaciju evropskih ekonomija, ali je opšte uvnerenje da ne postoji alternativa.
Ključne zajedničke politike EU počinju se bazirati na logici ‘pomozimo potrebitima‘, što se ne shvata kao jamstvo visoke efikasnosti niti održivog rasta, ali je jedna od legitimnih strategija u situaciji kad ponestaje opcija.
Zanimljivo je da i cuneli niz indikatora tzv. tehničke analize upućuje da će evro kliziti prema dolaru.
Dio tzv. tehničke analize kretanja vrijednosti valuta pojedinim stručnjacima ponekad se čini kao da vračevi u plemenskim zajednicama gledaju kamenčiće i kosti, pa proriču važne događaje ili trendove, no, za tehničku analizu može se reći da kroz kombinaciju više ‘uglova gledanja‘ ipak nudi kvalitetne informacije barem o tome što se upravo zbiva.
Grafikoni valutnog para euro i dolar pokazuju formiranje nižih vrhova i nižih dna, što je klasičan znak silaznog trenda. Takođe, cijena se kreće ispod ključnih pokretnih prosjeka, što dodatno potvrđuje medveđi sentiment na tržištu.
Tehnička analiza valutnog para euro i dolar ukazuje na nastavak silaznog trenda eura u odnosu na američki dolar. Ključni tehnički pokazatelji, poput pokretnih prosjeka, MACD-a, RSI-a i stohastičkog oscilatora, svi sugerišu dalje slabljenje eura, piše Jutarnji list.
