To što se lider nekadašnjeg Demokratskog fronta i nelegalni predsjednik Skupštine Andrija Mandić odrekao svog stranačkog programa i glasao da oficiri vojske Crne Gore obučavaju ukrajinske vojnike, zaslužuje da se pozdravi, posebno ukoliko Mandićeva politička evolucija nije posljedica očajničke želje da zadrži fotelju predsjednika Skupštine. Političko sazrijevanje Mandića trajalo je malo duže, tačnije nekoliko decenija, ali ako je na kraju došao na platformu Demokratske partije socijalista, onda nema veće satisfakcije za našu politiku, saopšteno je iz Demokratske partije socijalista (DPS).
Kako su kazali iz te partije, iako je prije dvije godine optuživao Zdravka Krivokapića da je zbog slanja vojnika u Ukrajinu spreman da izda glasače koalicije “Za budućnost Crne Gore” i čestitao svom stranačkom kolegi Strahinji Bulajiću koji se tome usprotivio, Mandić je glasanjem da Crna Gora obučava ukrajinske vojnike, konačno proznao da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu.
“Ranije je potpisom na koalicioni sporazum o formiranju aktuelne vlasti, priznao nezavisnost Kosova i aminovao sankcije Rusiji. Jeste da ništa od toga ne bi bilo moguće da nije bilo fotelje, ali iz današnje perspektive, možda je bilo vrijedno ponuditi mu je znatno ranije. Ko zna, možda nikad ne bi bilo štrajka glađu zbog priznanja nezavisnosti Kosova, ili poziva ratnim drugovima da otkopavaju oružje. Možda bismo gledali nekog transformisanog Andriju Mandića”, kazali su u saopštenju.
Zbog toga, kako su kazali iz DPS-a, apeluju na sve novinare, snimatelje i fotografe, da ne izlažu predsjednika Skupštine „griži savjesti“, i da pothrane duboko u arhivi Mandićeve fotografije sa Putinom i obećanja da će po dolasku na vlast ukinuti sankcije Rusiji, povući priznanje nezavisnosti Kosova i izvesti Crnu Gori iz NATO-a.
