Piše: Vladimir Vladimirovič
"Branimo Crnu Goru od onih koji su spremni da je izdaju i prodaju za mrvice sa Vučićevog stola. Izdaju Crnu Goru Vučiću, a prodaju je Putinu za šaku ruskih rubalja."
Bješe to parola protesta pod sloganom „Ima nas“, ispred Skupštine Crne Gore održanih u Podgorici 17.novembra 2022. Protestovalo je više od deset hiljada građana tražeći povlačenje izmjena Zakona o predsjedniku Crne Gore, dogovor oko izbora sudija Ustavnog suda i održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Nošeni su transparenti na kojima je pisalo: "Ima nas, za Crnu Goru, za EU","Evropo ne žmuri dok smrkava u Crnoj Gori", "Sa fašizmom nema relaksacije".
Skup su obezbjeđivale jake policijske snage, protekao je bez incidenata, a pred nama, mirnim demonstrantima, mirno je potpisana veleizdaja i predati smo na tacni Vučiću. To je naše iskustvo s mirnim protestima.
Studentski protesti u Srbiji zadivili su i probudili nadu kod svih progresivnih snaga u Crnoj Gori, u regionu, a i u Europi. I... ?(!) Poneseni entuzijazmom i mirisom slobode, građani iz raznih krajeva Srbije su na ulicama dočekivali studentske marševe, plakali od sreće, osjećajući i očekivajući promjenu. I mi smo.
Ti ljudi, koji su u Vučićevom režimu na svaki mogući način ucijenjeni i ugnjeteni, javno su pokazali svoje lice, a time sebe i svoje porodice sigurno doveli u nemilost Vođe i njemu poslušnih mračnih sila. Da li je moguće, a vrlo je moguće, da je većina tih ljudi nedovoljno ili pogrešno shvatilo namjeru studentskog pokreta i onoga što će se desiti tog velikog 15-og ?(!)
Možda su svi čekali novi 5. oktobar. Da li su? Jer ni 5. oktobar niko nije iznio jasnu namjeru i cilj "idemo da ga rušimo" već se sve desilo spontano kako se, u istoriji narod i "dešava". Da li slobodarski narod u SR zaista očekuje da institucije riješe problem i ispune zahtijeve? Te iste institucije koje su korumpirane i zarobljene? Da li je bitno to da se gospodin "Nenadležni" samo drži svoje nenadležnosti, a onda će razne Zagorke Dolovac naprasno da se prosvjetle i savjesno obavljaju svoj posao? ("Izađi mala!")
Elem, građani su sasvim legitimno upražnjavali svoje građansko pravo na mirno okupljanje, Picousti je upražnjavao svoje legitimno pravo da dopušti i ignoriše to isto okupljanje, te da se i pohvali da "nije ni pendrek dignut na narod"... mada to i nije bilo toliko teško, budući da se Vožd nije ni najmanje osjetio ugroženim kako bi podlegao nekoj takvoj instinktivnoj reakciji. Dakle, sve je za sada legitimno. A legalisti ni okrznuti.
E, i Njegoš je tu: "Tirjaninu stati za vrat to je ljudska dužnost najsvetija."
Pitamo se, onda, opet – da li je moguće tirjaninu stati za vrat plesom i performansom. Jer, zaista je bio impozantan broj okupljenog naroda na protestu, ali je jasno da broj ne čini ništa. Nažalost, dobra slika, ne i učinkovita.
Sada smo svi u klopci – i studenti i mi čije su oči uprte u njih. Jer, šta sada? Svi se sjećamo kako je nastao naziv prethodnih velikih protesta " 1 od 5 miliona", jer je Picousti rekao: "šta me briga, može da ih se okupi i 5 miliona, neka šetaju do mile volje". I ? I tada je bio u pravu. Okupili su se, šetali ... i … ništa!
Ne može bez politike
Slika Crvenih beretki je bila kao košmarni eho iz nedavne mračne prošlosti. Ali, da li treba dopuštiti da te mlati šaka crvenih beretkikojima su još uvijek ruke umazane od Đindjićeve krv, dok si toliko brojčano i moralno nadmoćan - oni obojeni krvlju, a ti politički i ideološki neobojen?(!)
Kako god ga percipirali, Picousti sebe percipira za nekog lidera. Lideri drugih država ga smatraju za kakvog takvog legitimnog predsjednika. Budući da se klin klinom izbija, kako izbiti ovakvog lidera bez nekog drugog lidera?
Mora biti drugačijeg narednog koraka inače se trči u mjestu.
Pritom, europski i svjetski mediji, blogeri prenose događaje iz Beograda uz naslove tipa : "What is going on here?" ili uz suvo novinarsko izvještavanje sa lica mjesta. I svi se zajedno pitamo "Kamo śutra?". Od koga to možemo čuti, doznati i da li zaista postoji plan da Vožd padne? Da li ima adekvatnog medijskog i geopolitičkog pritiska da se ON skine?
Nota bene: Stavovi koalicionih partnera, konkretno SPS-a i njihovih glasnogovornika, a koji trenutno skoro pa da podržavaju studente, samo su "psyop". Uloga SPS je, dakle, dimna zavjesa i damage control.
"Umijeće života je više poput rvanja nego plesa" – Marko Aurelije.
