Piše: Balša Knežević
Beogradski despot Aleksandar Vučić i njegova kriminogeno-kakistokratska vladajuća klika, po svemu sudeći, proživljavaju posljednje mjesece na vlasti.
Protesti studenata, njihovo batinanje, medijska satanizacija, etiketranje, pa zatim ispoljavanje nemoći od strane Vučića kukanjem „kako su svi zahtjevi studenata ispunjeni“, je gotovo preslikan scenario koji se odvijao neposredno pred pad režima Slobodana Miloševića.
Srpski autokrata nema prijatelja ni u međunarodnim krugovima, jer je u Srbiji rasprodao sve što se moglo rasprodati, a njegova politika sjedjenja na više stolica dovela ga je u situaciju da i zapad i Moskva neće mnogo žaliti nakon njegove smjene. Štaviše, Vašington, Moskva i Brisel će blagonaklono gledati na pad prekaljenog licemjera i demagoga čija spoljnopolitička doktrina počiva na lažima i ugađanju svakoj strani od koje može imati trenutnu korist.
Da li je Aca psiho spreman za odlazak sa vlasti?
Takođe, čini se da je zapad konačno prestao da kalkuliše kada je u pitanju unutrašnja politika Vučićevog režima, koja počiva na propagandi, kriminalnim strukturama i međusobnim ucjenama kakistokratske vrhuške.
Tramp bio zadnja nada
Beogradskom režimu koji počiva na velikosrpskom nacionalizmu i malignoj regionalnoj hegemoniji, posljednju nadu predstavljao je ponovni izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD. Međutim, kako smo već pisali, nakon povratka Trampa na mjesto američkog predsjednika, ništa značajno se neće promijeniti u regionu Zapadnog Balkana. Jer pored svih kriznih žarišta u svijetu, region sigurno neće biti prioritet nove američke administracije. Vučićev pad stoga može da bude samo ubrzan, o čemu najbolje svjedoči postupanje Trampa i njegove jasne diplomatske poruke nakon izbora na funkciju.
Prvi šok za Vučićev režim desio se sredinom novembra kada su beogradski tabloidi, koje uređuje direktno srpski autokrata, u šoku pisali o „skandaloznoj“ fotografiji novog Trampovog direktora CIA, Džona Retklifa koja se pojavila na društvenim mrežama.
Velikosrpski krugovi ne shvataju da su vrhunac američke podrške doživjeli za vrijeme Bajdenovog mandata
Na fotografiji se vidi Retklif dok rukama pokazuje ''albanskog orla'', simbol Velike Albanije, dok se u pozadini jasno naziru američka i albanska zastava.
Da se politika SAD prema regionu neće radikalno mijenjati potvrdio je i izaslanik američke vlade za region Aleksandar Kasanof, koji je sredinom novembra za hrvatsku agenciju Hina, poručio da Vašington vodi kontinuiranu politiku prema Zapadnom Balkanu u protekle tri decenije i očekuje da će tako i ostati“. Kasanof je time poručio da se politika SAD prema Balkanu ne mijenja sa smjenom administracija i posebno je naglasio da će Vašington iskoristiti sva sredstva protiv onih koji ugrožavaju njihove ciljeve. Tu je prije svega mislio na Srbiju i entitet Republiku srpsku.
Notr Dam zabolio Vučića
Dodatni jaki udarac za Vučića i njegovu politiku „srpskog sveta“ desio se 7. decembra na ceremoniji otvaranja katedrale Notr Dam u Parizu, kada se kosovska predsjednica Vjosa Osmani susrela sa Trampom.
Na fotografijama koje su objavljane na mreži X, vidi se kako Tramp i Osmani razgovaraju srdačno i uz osmjehe.
Donald Tramp, Vjosa Osmani i domaćin Emanuel Makron
„U Parizu mi je bila čast da sretnem predsjednika Donalda Trampa i čestitam mu pobjedu u ime naroda Kosova. Takođe sam potvrdila našu posvećenost jačanju našeg saveza“, napisala je Osmani nakon susreta sa Trampom. Dodala je da se Kosovo snažno oslanja na Sjedinjene Države.
I dok je predsjednica Kosova učvršćivala odnose sa novoizabranim predsjednikom SAD, Vučić je u Beogradu nemoćno posmatrao kako mu studenti skandiraju i sužavaju obruč oko njegovog kriminogenog režima.
Kako saznajemo iz diplomatskih izvora, da stvari budu još gore po srpskog autokratu, on je želio da ode u Pariz i eventualno se uslika sa Trampom, ali mu je „diskretno“ poručeno da nije dobrodošao i da se na njega više ne računa. Umjesto njega, u Pariz je otišao srpski premijer Miloš Vučević. Ovoga puta Vučiću nije mogao da pomogne ni njegov intimus, ambasador SAD u Beogradu Kristofer Hil, koji je do sada ispunjavao sve kaprice pomahnitalog despota i branio ga u svakoj prilici o čemu smo više puta pisali. S obzirom da je Gabrijel Eskobar smijenjen sa mjesta izaslanika za Zapadni Balkan, a da Hil na proljeće završava svoju diplomatsku misiju u regionu, Vučić će ostati bez oslonca koji mu je do sad pružala kompromitovana američka diplomatska mreža.
Trampova inauguracija ubrzava kraj
Portal Aktuelno više puta je najavljivao scenario po kome će se na kraju beogradski despot naći između američke političke giljotine i ruske političke omče, a realizacija je sve izvjesnija.
Na osnovu svega što je Tramp do sad pokazao, opravdano je pretpostaviti da destruktivni velikosrpski režim čija je personifikacija Aleksandar Vučić, neće više moći da računa na bezrezervnu podršku američke diplomatije kao do sad.
Predsjednička inauguracija se, prema 20. amandmanu američkog Ustava, uvijek održava 20. januara, nakon čega će se Tramp i zvanično useliti u Bijelu kuću.
Oduševljenje velikosrpskog političkog korpusa u regionu nakon pobjede Trampa na nedavno održanim predsjedničkim izborima u Americi, potpuno je izdušilo. Umjesto ekstaze, Vučićev „veseli srpski rod“ upao je u agoniju neizvjesnosti i sumnje, što je i razumljivo.
Jer ako je suditi po porukama koje Tramp šalje, nakon njegovog zvaničnog preuzimanja funkcije, kakistokratski Vučićev režim koji je već žestoko uzdrman studentskim protestima i opštenarodnim nezadovoljstvom, može da očekuje samo ubrzani pad. „Zlatno doba“ ljubavi zvaničnog Beograda sa američkom diplomatskom mrežom koje su simbolizovali Kristofer Hil i Gabrijel Eskobar, polako se približava kraju.
