piše: Željko Vukmirović
Preletači su nepobitna vrijednost Crne Gore. Niko i ništa ne može uvjeriti u protraćenu vjeru i nečije gramzive namjere kao neskriveni preletač. Oni skriveni, dakako, obezbjeđuju posebnu draž ove igre. Tek te pojave znaju da iznenade, da lažuckaju, da se prenemažu i stalno nešto objašnjavaju. Ipak, neskriveni preletači su betonski temelj, branik svake profitabilne kalkulacije i interesa zadnjeg dijela leđa. A postoji i politička partija pod imenom Bošnjačka stranka. I to bi bilo to.
A onda ti već, kao glavnom liku iz te Bošnjačke stranke, nekako dođe hrvatski ambasador, kao diplomata jedne evropske zemlje, pa ti kaže u oči, bez ustezanja, sa sve osmjehom, da upravo ti obezbjeđuješ viziju sadašnje proruske izvršne vlasti u Crnoj Gori koja nema dodirnih tačaka sa dobrosusjedskim odnosima i evroatlanskim integracijama. I da oko toga nema pogađanja.
Naravno, sa druge strane i ti trebaš da gledaš u oči tog čovjeka i diplomatu jedne evropske zemlje, trebaš i da se osmjehneš, trebaš to da odigraš, a onda i da još jednom ubijediš sebe kako si prihvatio da obezbjediš legitimitet proruskoj vlasti u Crnoj Gori i da je to sasvim u redu. Tek jedan politički angažman i ispravna odluka koja samo nema dodirnih tačaka sa dobrosusjedskim odnosima i evroatlanskim integracijama. I da istraješ u tome. Naročito pred nove izbore i provjeru ispravnosti politike koju zastupaš peglanjem tuđe bahatosti. Težački posao. Nezahvalna stvar.
Naročito iz razloga što treba da se pobrineš i za sopstvenu nezahvalnost prema procrnogorskim partijama uz koje si godinama stasavao i zbog koje si i obezbjedio sebi priličnu podršku ljudi koji priželjkuju prosperitet Crne Gore uz dobrosusjedske odnose i evroatlantske integracije. A to je, priznaće ti svako, stvarno težak posao.
A može i da te boli patka. Bićeš malčice ministar, faca, možeš da se smješkaš, možeš to da odigraš, možeš da ubjediš sebe da je sve u redu, tek jedan politički angažman. Tako to bar rade ovi iz proruskih partija. I prolazi im. Destabilizacija zemlje se od svih pravdanja, ubjeđivanja, uhljebljenja i obećanja, praktično i ne vidi. Ne vidi se ni od nikad prežaljene šubare s kokardom. Tek se to zove bolom od kojeg se ništa ne vidi. Zasljepljujuća stvar.
Vidi se samo da nemamo veze sa dobrosusjedskim odnosima i evroatlantskim integracijama.
Boli te patka.
